Pokonjenom konju se ne gleda u zube

Bio je to prvi put da sam bio kod njega. On je odrastao u selu na transilvanijskim obroncima. Često je pričao o bratu i o seoskim običajima i plesu. Rekao je da mu brat dolazi u posjetu za Božić i nadao sam se da ću ga upoznati. Brat Aurelian, već i samo ime je djelovalo lijepo.

Aurelian, Aurelian iz njegovih priča. Prvi u svemu. Kad god je trebalo nešto nositi, kad god se išlo na ples. Mijenjao je djevojke kao čarape, vražji Aurelian.

Večer prije toga su on i njegova djevojka došli k nama. Moj cimer i njegova Njemica, ja i moja Bosanka, njih dvoje Rumunja. Aurelian nije došao. On mi je rekao da je Aurelian imao tešku nezgodu na skijanju ranije te godine. Nije mogao dugo sjediti. Ostao je kod kuće raditi vježbe za leđa.
Bilo je smiješno, slušali smo rumunjske pjesme sa Youtubea, njih dvoje su plesali. I pozvali da dođemo k njima sutradan.

Kad smo došli k njemu, Aureliana opet nije bilo. Otišao je kući, u Pariz, gdje studira. Ipak, svidio mi se njihov dom. Bilo je skromno ali ljudski. On je dobro poznavatelj vina. Ja ipak preferiram pivo. Strusili smo sve žestoko što je bilo u kući.

Ona je pripremila rumunjsku verziju ćevapa, posebnoga okusa. Bože, koliko je toga bilo! Rekao je da kod njih škrinja uvijek mora biti puna (i, doista, kad sam išao po pivo, vidio sam frižider pun mljevenoga mesa).

Bilo mi je žao što nisam upoznao Aureliana. On je rekao, nakon mnogo alkohola, da Aurelian više ne može raditi oko kuće, ne može pomagati ocu i materi. Da je beskoristan. Rekao je još da se čovjeku dese stvari koje zaslužuje. Aurelian je bio raskalašen, pretjerivao je. Sada više ne može obavljati svoje dužnosti. Tko će se brinuti za kuću? Tko će se brinuti za roditelje kad ostare? Tko će nacijepati drva kad zapadnu snjegovi. U noći s vučjim zavijanjima.

Branio sam Aureliana, premda ga nisam poznavao. Rekao sam da je to bila nesreća, slučajnost koja se uvijek i svakom može dogoditi. Moglo je i gore biti... Mladost-ludost. Ljudi odrastu tek kad postanu svjesni svojih ograničenja.

Ne, rekao je. Aurelian je, što se obitelji tiče, mrtav. Tko u selu više nije mogao raditi, bio je izgnan da ne bi opterećivao ostale ili ubijen. Možda, ali sada su druga vremena, rekao sam. Ta momak studira, ne mora cijepati drva. Može pomagati financijski ili kako drugačije. Bio je neumoljiv. A meni se nije dalo prepirati.

Jeo sam ćevape, od kojih mi se još više pilo. Stvarno su bili posebni, snažnog okusa. U njima je bilo snage i mladosti. U njima je bilo strasti i promjenjivosti. U njima je bilo krvnog srodstva, krvi i ubojstva. Čim sam to shvatio, ispričao sam se slabošću i nazvao taksi. Nikome nisam ništa rekao. Kod kuće sam sve povratio. Ostala mi je samo utjeha da sam na kraju ipak upoznao Aureliana.

zanimljivo:)

Sve mi se čini da nisi ti baš sve ćevape povratio :-))

@NeNeugledna: hvala!

@Vega: Nije se večer baš tako odvijala (čak, posve suprotno), ali podsvijest ima vlastite načine funkcioniranja i iz običnih večeri se neki put mogu roditi posve neobične priče.

Eh, ja ti volim povezivati hranu i nadahnuće. Mislim da su ćevapi ostavili dobar trag :-)) (A uopće nije bitno kako su se stvari doista odvijale - priča ima svoju stvarnost, i dobra je.)

Hvala, Vega! :-)

Pohane zelene rajčice :-)).

Hm. Prije "Soylent Green" iz Loganova bijega... :-))

Ne poznam Loganov bijeg :-)). Ali, odličan način uklanjanja tijela i dokaza :-)).

Ah, ta priča je nanovo izmišljena mnogo puta, još (bar) od Tantala i njegova mitskog čina. Ali, tabui još i danas uznemiruju. :-)

Tantal je to napravio iz obijesti. Pa je kažnjen zbog iskušavanja bogova, ne zbog samog čina :-)).

Citirat ću jednog narodskog muzičara: Princip je isti, sve su ostalo nijanse. :-)

gle, zanimljiv tekst :))

Evo, činim nešto za zajednicu iz svoje male niše... ;-)

pohvalno, svakako, a i preroštat ću ti blog malo detaljnije :))

Zahvaljujem na interesu. :-)

... evo, ja preroštala( što god to značilo:)... slažem se za kondicional!..:)... iako me, još i više, aorist muči...:)

Aorist je aorist. Imperfekt je puno gori. :-) I tebi hvala na interesu.

Evo, kod mene si u favourite blogovima - a to je jaaakoooo malecka i brižljivo izabrana skupinica :-))

Hvala na komplimentu. Nema mi druge nego se i u budućnosti žrtvovati i nastaviti tući po ćevapima, čisto inspiracije radi... ;-)

e, što me razveseli kad u hrpi svega i svačega otkrijem Tekst, s namjernim velikim slovom :)))

Žao nam je, primamo komplimente samo do 00:45 ujutro (novi zakoni i to...). Zatim je radnja otvorena samo za oštre kritike. Ispričavamo se na neugodnosti. :-)

na drugi pogled, ne valja ništa (jel sad bolje?)

boo...ne arte ne parte :)

we aim to please :DD

Slažem se s tobom. (Ovo sam dugo vrtio u glavi, ali sam večeras nadrljao u par minuta, moglo je biti mnogo bolje.) Fala na saradnji, gospo. :-)

il nostro ...rompere :)

@meve: Ma smeće od bloga, što da ti kažem... :-)

sam ti daj i dalje tako :DDD mislim, da imamo što kritizirati :DD

iskrica i je samo za to...:)

Ajde de. :-) Laku noć i hvala još jednom.