Onako, usput

 Postao mi je ritual gotovo godinu dana, buditi se uz Iskricu, bolesno ili ne, ali tako je nekako:-))
  Sjećam se kad su mi rekli za ovaj site,da nisam baš imala pojma o čemu se tu radi, jedno je sigurno nikako nisam htjela pripadati možda jednog dana, nekom hrvatskom  Jerry Springer Show-u.Igrom slučaja ipak sam tu dospjela, najprije sam se čudom čudila , porukama koje mi stižu,pogotovo njihovom sadržaju, pomalo i brzini kojom dolaze,  ako   je taj netko on-line.
  Iskreno, nisam puno marila o tome kakav dojam ovdje ostavljam,ali počela sam nakon nekog vremena shvaćati, ipak, da pomalo stičem prijatelje  ovdje, iako ih još nisam poznavala osim preko sličica koje smo razmjenjivali, ipak osjećala sam ih u svakom svom danu, i kad su me sms-icom hrabrili, i kada smo se svađali, i kada su mi tražili posao, i kad su mi tražili prijatelje koje više ne žive na našim prostorima...
  I, sada osjećam se nekako bogatijom za taj novi Svijet koje sam otkrila, iako mnogi moji poznanici, ni ne  razumiju  o čemu se radi,a  i ne opterećujem ih baš time jer znam da bi me blijedo gledali.
  Svejedno, kad napravim nekakav rezime mog postojanja ovdje, osjećam se lijepo, bogatije, i znam da nisam pogriješila u ocjeni ljudi kojima sam ovdje vjerovala jer ih sada  u stvarnosti vidim, nalazimo se na kavicama, dolaze ovdje na odmor i znam da ih volim i da mi je premalo vremena koje uspijevamo provoditi družeći se..
  I vrijedilo je doći ovdje, vrijedilo je dopisivati se s njima jer na kraju bogat si onoliko koliko imaš prijatelja pored sebe..
  Na kraju, vrijedilo je ovdje imati za prijatelja jednog duhovitog grintavca, koji mi svaki put kad nešto zabrljam, dijeli srdele, srećom tamo gdje on radi to više nije dozvoljeno:-))

I još me zove "tuko", ma zamisli molim te...

heheh znaci imas ih jos takvih? :-))dobro je to... pa zato frendovi i postoje kaj ne? :-))