U SVITANJA

...NAPUSTIO ME JE PRIJATELJ..više nije član iskrice,kaže da ne pripada ovdje i u pravu je...ali,zaboljela me njegova zadnja poruka,njegova želja da pronađem srodnu dušu i odem odavde u velikom stilu..kome ću sada napisati: ..bokić..znaš onaj tip,ispao je sasvim drukčiji od prikazanog i hej ,ludim od posla...nevjerojatno,eto žalim za nekim koga i nisam upoznala...al ne ljutim se,poštujem tuđe odluke i kada me rastuže...DADO...želim ti puno sreće!

Kako je neobično što se poznanstva preko weba zaista dvojako shvaćaju... S jedne strane, kad netko prestane s komunikacijom - tada se osjeća nedostatak osobe, koja se i naziva prijateljem... S druge strane, uvijek ostaje komentar - da se radi o osobi koju se nije ni upoznalo! :)) Tužno! :)) Jer tako je malo, a tako puno nedostajalo da kontakt dobije samo još jednu 'dimenziju' - dobro poznanstvo koje neće ovisiti samo o webu... Da li nas obuzima strah od osobnog kontakta (da li će puknuti neki nevidljivi balon), ili... ili je ova komunikacija sama sebi svrha... Jer, dođemo ovdje sasvim neobavezno i s nepovjerenjem, komuniciramo s drugima i polako počnemo dijeliti, malo po malo, sve više nečega što komuniciramo samo s najbližima... A kad komunikacija prestane, opet ostane 'okus' kako smo to činili s nepoznatima... Možda baš zato što se malo cijeni bilo kakva komunikacija, dolazi i do prekida....

To je izgleda pravilo na iskrici :(.Imas srece,bar ti je javio da odlazi,lijepo od njega!