Onako, usput

  Stalno čitam o bolnicama, previdima koji se u njima događaju, i imam neobjašnjiv strah od ljudi u bijelim kutama. U biti ne poštujem ih i ne vjerujem im uopće,a to nije dobro.
   Uvijek kad se moram sresti s njima,uhvati me strah, samo razmišljam o nekom previdu koji mogu napraviti, trebam li im platiti da bi mi pomogli jer ako to ne učinim neće ih biti briga. Bljak, a trebalo bi im vjerovati, a meni to tako teško polazi za rukom!!!!

jesu li tebe kad zeznuli?

treba i doktore razumit, mi im kao pacijenti kvarimo radni dan i jedva čekaju da nas se riješe i da odu doma..ima nas, prljavih, dosadnih, bolesnih i umišljeno bolesnih, ako ti je to jasno, onda se tome ne moraš čudit, svako je sebi sam najbolji doktor..ima na netu sve o bolestima, a kad se baš mora k njima, bože, kaj bude bude..

u smislu da su mi nekoga ili mene osobno životno ugrozili ne, ali da su svojim nemarom umalo to prouzročili da, srećom zato što im ne vjerujem sve što se ticalo mojih najdražih promatrala sam pod povećalom, ali i uprkos tome, nekim mojim najdražima nisu pomogli 100% zato ih odavno nema...

zbog svog mira se moraš prestati šopati suvišnim informacijama. poludit ćeš ovako.

imam dvije najblize prijeteljice doktorice, sasvim su obične žene, rade svoj posao...kao i ja i ti. ponekad se i extra potrude, ako se to od njih ZAHTJEVA!. iz njihovih prepričavanja nekih događaja znam da se potrude odraditi svoj posao nekad malo bolje, anekad i životno potrude, ali im nikad, bas nikad nije svejedno za pacjenta. i one, bas kao i ti, imaju svoje strahove..od automehaničara, od policajaca..od šeprtlja...i šarlatana. zahtjevaj da se potrude, to im je posao. oni su obični ljudi koji o nečemu znaju malo više nego ti. a ti si bolja na svom području...i ne brini.