moj spokoj
večer je uobičajena,ali moje emocije nisu. shvatila sam danas kroz igru sa svojim djetetom i osmijehom mog dragog da bez obitelji čovjek vodi prazan život. kad se ti nemaš kome nasmijati i kad te nema tko prigrliti kad te život zaboli... sretna sam žena dokle god me netko treba
18.01.2009. u 22:50 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar