Samo malo mudrosti

Zbog sjajnih ciljeva koji su tamo negdje, ostajemo zakinuti za svoj sjaj tu gdje jesmoMnogim ljudima za ono što smatraju srećom nedostaje glavna karika. Nekima je to završavanje fakulteta, nekima stupanje u brak, nekima kupnja stana, nekima stvaranje uspješnog poduzeća, a nekima rođenje djeteta. U glavi stoji misao: kad se to nešto dogodi ili ostvari sve će biti drukčije. Nakon što se dosegne željeni cilj, slijedi sreća.Ta svjetlucava vizija izbavljenja se može odnositi na bilo što: samo da imam novaca, samo da smršavim, samo da nađem novi posao, samo da mi djeca porastu. Pri tom najčešće sasvim zaboravljamo da vezivanjem za cilj zapravo gubimo svoj put. Identificirajući se sa slikom u budućnosti, zakidamo se za sreću u sadašnjosti. Dok smo na zamišljenom cilju nasmiješeni, ispunjeni, sretni, na stvarnom putu smo frustrirani, odsutni i nezadovoljni. Iz dana u dan, iz cilja u cilj odgađamo živjeti.Život se odvija, ali nešto fali, nema ključnog elementa, nedostaje generator sreće. Ideja o cilju je poput neke vrste izbavljenja. Rješenje postoji, barem u viziji, barem u slici, u svjetlucavom rezu koji odvaja svijetlo od tamnog. Odjeljuje sadašnje nezadovoljstvo od buduće sreće, sadašnju prazninu od buduće punine, sadašnji nemir od buduće smirenosti. Prijelaz koji u sebi sadrži kraj i novi početak. Skica prostora i vremena koja nas ocrtava, sadrži i prikazuje onakvima kakvi želimo biti.  

Treba živjeti u sadašnjosti:-)) ali ne brini i največi mudraci bore se sa time i ne uspjevaju:-))

meni veće zadovoljstvo i izazov otvarivati ciljeve, nego onj sam osjećaj doći do cilja. Unaprijed znam da kad dođem do cilja trebam dalje. Meni veći gušt putovati prema moru, čak i one pripreme za more (put do crikvenice je obično od jutra do navečer, jer ima puno lijepih mjesta uz put za vidjeti) nego sam dolazak na more.. :)))

U noći opija bagrem, bijeli grozdovi, mir
U mom tijelu je plamen, oluja čežnja i vir
Duboko u sebi negdje znam da si tužan i sam
Previše niti nas veže isti još snivamo san

Nismo mi bez cilja
Ne plaši nas put svih dubina
Nismo mi bez cilja
Ljubav je jača od svih daljina

Griju me sjećanja nježna kad tebe grize sol
Moj život je igra nijema, budi me bol
Tu ništa ne mjenja vrijeme, treba mi tvoja blizina
Postao dio si mene, oseka moja i plima

A može i ovakva vizija:-Stotinu preko cilja
Grobar s lopate se smije
I on ustaje baš rano
Jer on na naš racun pije
Stotinu prepreka do cilja
Vrijeme nije bitan faktor
Nije bitna ni brzina
Kada pregazi te traktor

pa sad, sigurno je i da propadamo kad stanemo, odbacimo želje, ciljeve, projekcije... što jest jest, vrijedi podsjetiti se da je putem puno bolje fućkati nego mrštiti se i koncentrirati na bol u stopalima ,)