Svi smo mi tu zbog ravnoteže među zvijezdama, hmmmm :))

GUBIM SE ..... IZNOVA SE RAĐAM
Poput sjene duboke,
od hrasta stoljetna stvorene,
prolaze dani u tišini,
godine u sivilu se gube.
 
Stojim na raskrižju, sam,
znam za mene svi puti su krivi,
nestaju, u magli se gube,
a ja se pitam kojim sada poći.
 
Iz očiju davno nestao je sjaj,
u njima sada pelin je, tuga,
dok pogledom od bola tupim,
bezvoljan kročim u susret sudbini.
 
Nestajem, u očaju se gubim,
poput stranca u tamnoj šumi,
što stazom kroči, bez cilja,
na putu smrti, tuge i bola.
 
Ne nisu to suze, u oku što sjaje,
nije to osmijeh na mome licu,
tek maska to je ovoga života,
grč smrtni poludjela pajaca.
 
Preko ruba, u zaborav, tišinu,
kroz oblake zlatne, ususret dugi,
na put krećem i nemam straha,
još korak i život kreće ispočetka.
 
Zagreb, 13.07.2004.
 

tak ti je to stari...bedara...ma znam te spike kao sutra je novi dan...samo pozitiva

...ma sutra je uvijek novi dan.....nabaci smajl i peglaj dalje....ni sve tak crno ima tu i tamo poneka sarenija nijansa u zivotu .....samo treba ponekad oprati prozore u svijet....

Moja tuga nije sama,ona samo tamo sniva.U dubinama se rađa;mojoj duši vječna rima.I tko sam sada ja,kad jutro me pita a duša tiho zbori:"što to šapće?"Tko to spava?Zašto plače?Što ju dira?Ja nisam sama,ja nju u sebi nosim kao prijatelja! MAZA16