Onako, usput

  Sve je isto, a opet drugačije u gradu gdje sam jednom došla s dvije male putne torbe  i počela studirati. Prvi put, nakon dugo vremena ugledala sam to prekrasno zdanje pored mora, u jednom trenutku proletjela su sva moja sjećanja na jutra, popodneva, večeri, sjećanja na sve snove jedne mladosti, moje mladosti...
   Bilo je to jedno prekrasno vrijeme, brzo se živjelo, a
 
 
Zlo koje se spremalo tom gradu prijetilo je negdje u daljini, a nitko od nas tada nije želio vidjeti da će ipak jednom doći..
  Otišla sam, za sobom ostavila svoje snove...tu u tom gradu, u toj zgradi Fakulteta, nikad ih nisam ostvarila, sinoć sam se suočila s njima, svijetlima jednog drugog, veselijeg, bučnijeg grada, od onog kojeg pamtim...
  Neka ostane takav, neka jednom opet bude nekome novi san, uzlet.. neko sjećanje na jednu mladost, kao meni jučer...
 Neka bude nekome "Oda o jednoj mladosti"!
 
 

Joj, jesu ali mislim a se više tako ne zovu.. ili možda ja od mojih suzica nisam dobro vidjela neki su novi klinci tamo, pogotovo ispred Đine, cijelu se večer nisam mogla sjetiti imena.. a i tebe smo se sjetili... trebalo nam je malo povijesno-arheoloških saznanja koje nam nitko na žalost nije mogao ispričati...