Onako, usput

 Gledam  danas paradu licemjerja u Vukovaru, tolike horde  tobožnjih dušebrižnika i onih koje je doista muka i nevolja natjerala da se prisjete svih stradanja toga grada...Ne mogu a da ne primjetim to licemjerje, treba u taj grad doći onda kad nema nikoga i nikakvih značajnih datuma, vidjeti puste ulice, svega dvije tri trgovine, opremljene kao u vrijeme najtežeg socijalizma, u kojima i kad bi htio nemaš što kupiti.A da ne spominjem pazar na kojemu ljudi prodaju sve što stignu, koji prije sliči na buvljak nego za pristojnu pjacu sa proizvodima za domaćinstvo...
 Najveći dojam na mene su ostavili likovnjaci koji uz obalu Dunava slikaju i za neke zbilja male pare, za razliku od ovih ovdje kod nas kojima ni dlaka nije falila s glave, prodaju svoje slike za smješno male pare i na desetke građana tog grada koji pogledima prikovanim za pod hodaju kao utvare tim još uvijek oskaćenim gradom, koji ni nakon 17 godina ne može skriti što ga je snašlo. Pitam se jesu li to i velike face danas primjećivale koliko su strpale svih ovih godina u svoje džepove, a koliko je taj Vukovar malo od svih tih njihovih lažnih obećanja stvarno dobio.

ali to nije od danas slučaj:((to je radila svaka vlast do sada i radit će i buduće....slikanje pokoja suza i drum u metropolu na sigurno,da se fotelja ne ohladi,jer bi se debele guzice mogle prehladiti a tek onda bi bilo smrada....nažalost to svi vide i tu nema pomoću:((

Cijela je Slavonija još na koljenima:(

tako je..da imaju srama ne bi se tamo ni pojavili..gamad jedna..

Nema više onog Vukovara, nema više Siniše Glavaševića, nema više mnoštva meni dragih ljudi... Samo pokoji političar ponekad svrati, onako i usput... Ostadoše samo priče o herojima, malim i velikim ljudima, kojih više nema.

vječno će mi ostati vukovar u sjećanju kako sam ga vidjela u proljeće 1998....nažalost prije nisam bila nikad u njemu a vele da je bio prekrasan grad....