Potraga za smislom

Bit ću iskrena.Znam točno da je bio drugi dan Nove godine.Pust,siv i naporan.Gledajući kroz prozor prisjećala sam se razgovora prilikom sinoćnje zdravice Novoj godini.Ova će godina biti posebna ali stvarno posebna. No ništa se posebno nije događalo tog drugog dana Nove godine. Na smrt sam se dosađivala,baveći se svojim nebitnostima.Upalila sam internet i na googleu potražila neki sajt za druženje i upoznavanje novih ljudi.Inače sam živjela dosta povučeno i nisam težila sklapanju nekih novih poznanstava,a posebno ne virtualnih.No ipak toga dana možda zbog neke usamljenosti koja me u potpunosti ispunjavala poželjala sam sa nekim bez obaveze čavrljati.Jedan od susreta koji se iz virtuale preselio u stvarnost bitno je utjecao na moj život. Imam potrebu to podijeliti sa vama.Želim vam predočiti što sve može nastati iz naizgled bezazlene zabave kao što je lutanje po bespućima neta.Mogli bi postati drugačija osoba.Zapravo iz vas bi se mogao izraziti dio osobnosti koju više nikada nećete moći zatomiti u sebi.Do kraja života lutati ćete po otkrivenim dubinama svog bića koje će vas s jedne strane strašiti,a s druge strane hraniti neizmjernom moći o kojoj ćete biti ovisni.
Ova je moja priča koja je počela je tog sumornog drugog dana nove godine.Sasvim bezazleno.Tamo sa druge strane nalazila se Ona.Privlačila me stilom pisanja svojih blogova i načina na koji je komentirala postove ostalih blogera , predstavljala se kao reikistica,iscjeliteljica i vrlo duhovna osoba.Odmah mi se dopala.Nakon dva mjeseca više smo se dopisivale putem pvt,a sve manje smo blogerskoj populaciji pokazivale da smo u sve boljim odnosima .Nabavile smo webcam i svidjelo nam se to što vidimo sa druge strane.Razmijena mailova i brojeva mobilnih telefona bio je slijedeći logičan korak u našem druženju. Gotovo da smo većinu stvari znale jedna o drugoj.Naša prva virtualana kava dogodila se na relaciji Zagreb-Split .Dobro smo se zajedno provele.Bilo je to ležerno druženje bez ikakvih obaveza.Ponavljale smo ga kad god nam je to radni tempo dozvoljavao.Obično bi popile kavu ili nešto pojele u najbližem restoranu,razgovarale o ezoteriji,metafizici i snazi ljudsog uma,pa čak i o zagrobnom životu.Prepričavale smo si intimnosti iz života i smijale se zajedno raznim glupostima.Zavoljela sam je.Bila mi je možda jedina prava prijateljica koju sam imala.Znala je sve o meni.Mislila sam da sam jednako dobro informirana i o njenom životu.Nakon nekih godinu dana ,jednog ponedjeljka srele smo se sasvim slučajno u tramvaju.Danas kada razmišljam o tome shvaćam da je taj susret bio sve samo ne slučajan.Sjedila je ispred mene i čitala novine.Zvonjava njenog mobitela prenula me iz razmišljanja.Ubrzo sam prepoznala poznati glas moje virtualne prijateljice.Brzo je završila razgovor i okrenula se prema meni prodorno me gledajući u oči.Obradovala sam se što je vidim.Bez riječi smo izašle iz tramvaja i uputile se do najbližeg kafića.Doimala se drugačijom nego inače.Pretpostavljala sam da prolazi kroz neku svoju fazu duhovnog rasta pa se nisam sa tim previše zamarala.Upitala me jesam li raspoložena za malo avanturu po gradu.Kako nisam imala više obaveza pristala sam bez razmišljanja.Osim toga imala sam gdje i prespavati.Popile smo kavu i uputile se prema njenom automobilu.Upitala sam je kuda idemo.Kratko mi je odgovorila da ću upoznati neke njene suradnike i prijatelje sa kojima ćemo provesti poslijepodne ,zatim je pojačala glazbu koja se ispreplitala sa jurnjavom automobila na autocesti od koje je bilo nemoguće dalje razgovarati.Nije mi se previše dopala ideja da upoznajem neke nove ljude o kojima ništa ne znam ali vjerovala sam joj pa sam se opustila u sjedalu i zatvorila oči pitajući što će mi donijeti ovaj dan.Nakon dvosatne vožnje sišla je sa autoceste i krenula prema nekom šumskom puteljku.Divila sam se krajoliku i pejzažima.Put je vodio sve dublje u šumu.Ispred nas se nazirala neka ruševna tvrđava obrasla bršljanom.Svud uokolo prostirala se gusta šuma.Sunce je zalazilo pa nas je lagano počeo gutati mrak.U mene se uselio neki neobjašnjivi strah,a sva moja ležernost lagano je počela blijedjeti.Nastojala sam zadržati prisebnost komentirajući posebnost predivnog okružja u kojem smo se nalazile.Ispred tvrđave stajalo je nekoliko ljudi.Izgledali su sasvim normalno i opušteno.Kada smo im se približile ljubazno su nas pozdravili.Ona se sa svima zagrlila i izljubila.Poljubci su mi izgledali prviše intimni pa sam koraknula u stranu kako bih izbjegla sličan izljev emocija pretočen u fizički kontakt.Zazirala sam od takvih stvari.Uputili smo se prema unutrašnjosti tvrđave koja je bila osvijetljena malim bakljama.Unutra se nlazilo nekoliko prostorija.Zaustavili smo se u prvoj prostoriji u kojima su se nalazile posude sa vodom i nešto poput malog oltara na kojima je bilo upaljeno nekoliko crnih svijeća.Muškarac do mene nježno mi se obratio:“Samo se opusti i radi sve što ćemo i mi raditi.Kada završimo sa obredom čišćenja svakako više nemoj govoriti,nije poželjno .

Moja draga prijateljica uhvatila me za lice i gledajući me u oči kratko odgovorila “Spremna si za ovo draga“-,nakon toga utisnula mi je dugačak vlažan poljubac na usta i nestala u mraku tvrđave.

Smučilo mi se od pomisli da sam u bezizlaznoj situaciji.Tijelo mi je počelo podrhtavati od navale andrenalina,a usta su mi bila potpuno suha.Mislila sam da ću se onesvijestiti.Svi nazočni a bilo nas je oko desetak formirali su krug oko posuda sa vodom i počeli se razodijevati.Učinila sam isto.Ruke smo uronili u hladnu vodu i započeli obred čišćenja kojeg su popratili slijedećim riječima:

“ Prljavštinu ovog svijeta ispirem sa sebe,pripremam se za primanje sile Svjetla“.

Zatim se svatko uputio prema malom oltaru i zapalio svijeću dopuštajući da ga svjetlost i toplina cijelog ugriju.Osjetila sam kako mi toplina obuzima cijelo tijelo.Samu sebe sam začula kako ponavljam vrlo glasno nešto poput molitve ili zahvale:

Neka mi svijetli Svjetlost Tvoja vodeći me ne put mojih neotkrivenih moći koje me dovode na pijedestal bogova s kojima postajem jedno.Primi me u svoje kraljevstvo i ubrzaj moj evolucionistički pomak.Otkrij mi sve sakriveno.Sa radošću primam moć koju mi daruješ.Prepuštam se Tvojoj sili koja me cijelu prožima.Moja duša i moje tijelo gori od želje za Tobom. Ti si slast Istine koju moja duša želi kušati.Podari me Tobom i slavit ću te do kraja svojeg vijeka.

Izgovorivši poslijednu rečenicu lagano sam se stresla postavši ponovno svijesna stvarnosti u kojoj se nalazim.U tišini smo krenuli prema prema drugoj prostoriji.Na zemljanom podu obasjan svjetlošću svijeća nazirao se nacrtan pentagram.Već prije sam naslućivala o čemu se radi ali sada sam bila sigurna da sam sudionik veličanja Sotone u improviziranoj Kući Svjetla.Tako sam željela pobjeći ali više nije bilo povratka.O Crnim misama sam bila informirana taman toliko da znam kako bi ih trebalo izbjegavati.Nikad se baš nisam voljela šaliti sa takvim stvarima.Rasporedili smo se oko pentagrama.Na svaki vrh zvijezde stalo je po dvoje ljudi,muškarac i žena.Za svojim vratom osjetila sam duboko disanje nepoznatog muškarca.Tijela su nam se dodirivala.U prostoriji je vladala mučna jeziva tišina.Srce mi je tuklo kao ludo,poželjela sam vrištati iz petnih žila no nisam smjela napraviti ništa drugo već progutati sav taj strah. Kad su mi se oči priviknule na tamu primjetila sam u prostoriji mali improvizirani stol od napravljen od velik komada kamenja na kojem se nalazila velika crna torba.Muškarac iza mene odšetao je do velike crne torbe i iz nje izvadio nekoliko predmeta.Veliki nož,kalež i ogrtač od kozje kože kojom se ogrnuo.Naposlijetku je na glavu stavio nešto poput jarčeve glave.Izgledao je odvratno.Uputio se prema mračnom dijelu prostorije.Ubrzo se vratio noseći na rukama djevojčicu od nekih petnaest godina .Spavala je .Položio ju je u sredinu pentagrama.Napravili smo krug oko nje držeći se za ruke.Bila je uistinu lijepa,kosa joj je padala do sredine leđa bila je skladno razvijena i anđeoskog lica.Ritmički smo se počeli ljuljati i udarati nogama o zemljani pod.Muškarac joj je za to vrijeme privezao ruke iznad glave pričvrštivši vrpcu klinom koju je utisnuo u zemlju.Isto je učinio i sa nogama čvrsto ih spojivši jednu uz drugu.Naše ritmičko udaranje postalo je sve izraženije i glasnije te je lagano ostavljalo stravičan prizvuk među zidinama stare tvrđave.Osjetila sam kako me obuzima neka neobična energija.Kao da mi se sve to počelo lagano dopadati.Djevojčica se od vibracija koje smo proizvodili počela buditi.Lagano je otvarala oči .Čini se da je duže vrijeme bila uspavana ,a možda čak i bez svijesti.Užas sa kojim je bila suočena potresao je i cijelo moje biće.Mislim da nikada neću zaboraviti pogled njenih očiju koje su pune straha molećivo zurile u mene.Snažan vrisak otme joj se iz grudi i ispuni cijelu prostoriju užasom.Počela sa koprcati kao mušica ulovljena u paukovu mrežu.Tijelo joj se bolno izvijalo u grču u nastojanju da se oslobodi.Silno se bojala.Željela je živjeti. Promatrali smo je bezdušno i bez trunke milosti.Hranili smo se njenim strahom i njenom silnom željom za životom.Njena nevolja postajala je očiglednija kada joj se počeo približavati muškarac odjeven u kozju kožu.Tresla se u groznici moleći za milost.Miris njenog urina ispunio je prostoriju.Osjetila sam mučninu u želucu.Ljudi koji su me okruživali bili su poprilično uzbuđeni.U očima ima se nazirao neki divljački pogled koji je ledio krv u žilama.Muškarac u kozjoj koži dohvatio je nož sa lijepo filigranski izrađenom drškom ,u drugoj ruci držao je poveći kalež.Prislonio je nož na njeno tijelo pritiskujući oštricu na nježnu kožu njenog vrata vukući je lagano prema trbuhu.Koža se na na nekoliko mjesta zarezala a toplina krvi ispunila mi je nosnice.Ogromne suze kotrljale su se niz anđeosko lice ,a nemoćni molećivi jecaji ispunjavali su prostoriju.Djevojčica je postajala sve mirnija i tiša lagano gubeći svijest.Muškarac je zamahnuo nožem visoko iznad svoje glave i snažnim vještim trzajem zabio joj nož duboko u srce te ga jednakom brzinom izvukao.Mlaz krvi šiknuo je iz srca u kalež koji se ubrzo do vrha napunio.Nisam više mogla stajati na nogama.Dvojica muškaraca su me pridržavali.Muškarac u kozjoj koži sav poprskan krvlju glasno je i duboko disao.Podigao je kalež visko iznad glave i izrekao nešto na jeziku koji nisam razumijela.Bacili smo se na koljena.Svi smo se nalazili u svojevrsnom transu.Prvi iz kaleža otpio je muškarac u kozjoj koži,a zatim ga je proslijedio ostalima.Užasavala sam se onog što je trebalo uslijediti.Došao je red i na mene.Kalež mi se tresao u rukama.Željela sam nešto reći ali nisam mogla izustiti ni riječ.Počela sam gubiti svijest.Jedan od muškaraca primaknuo mi se s leđa ,te mi zabacio glavu i otvorio usta.Žena je uzela kalež iz mojih ruku i pažljivo mi sasula ljeplijvu tekućinu u grlo.Prožela me toplina praćena gađenjem.Napokon je sve bilo gotovo.Bila sam u šoku.Cijelo tijelo mi se treselo,obujmila sam se rukama da se ugrijem.Promatrala sam kako se tijela nekoliko muškaraca i žena počinju ispreplitati započinjući orgije kako bi pojačali sveprisutnu magijsku snagu.Mene nitko nije dirao.Promatrala sam beživotno tijelo djevojčice.Njena ljiepa kosa bila je ulijepljena krvlju.Njene otvorene oči zurile su u mene. U njima više nije bilo života.Počela sam se histerično smijati izvodeći neke neopisive pokreta sa tijelom.Odveli su me u drugu prostoriju i ponudili me nekim žestokim pićem .Ispila sam cijelu čašu,na dnu sam uočila tragove nekakvog praška.Umotali su me u toplu deku i ostavili da se odmorim.Brzo sam utonula u san.

Iz sna me probudio veselo kikotanje moje prijateljice i jednog nepoznatog muškarca kojeg do tada nisam vidjela.Promotrila sam prostor u kojem se nalazim.Bila je to neka ugodno namještena soba praktične namjene kakve se nalaze u kućama za odmor.U nosnice mi je uvlačio miris svježe skuhane kave.Ustala sam iz kreveta.Divno sam se osjećala.Moja prijateljica pozdravila me veselim pogledom nudeći mi šalicu vrućeg napitka.Nasmiješila sam se i pridružila im se za stolom.Vrijeme je brzo odmicalo.Ona i muškarac razgovarali su o poslu.Nedugo zatim ustao je ,pozdravio nas lagano se naklonivši prema naprijed i ostavio nas same.



-Kako se osjećaš draga?-brižno me je upitala,obgrlivši me rukom.

-Divno,uistinu divno-odgovorila sam iskreno što je potvrdio i neobičan sjaj iz mojih očiju.Osjećam neku neobičnu snagu no trebala bih krenuti-rekla sam smirenim glasom.Koliko moramo putovati do mjesta gdje smo se srele?

-Nekih 20 minuta-odgovorila je veselo-odvest ću te,evo možemo odmah krenuti.

Pronašla sam svoju odjeću koja je bila uredno složena na stolici,odjenula sam je i krenula kući.Putem nismo puno razgovarale. Pozdravile smo se sa čvrstim zagrljajem i poljubcem.

-Čujemo se-rekla je razdragano.

-Tipkamo se-odgovorila sam istim tonom.Čim stignem odmah ću se konektirati .

-Bit ću tamo draga.Čitamo se!

Bit ću iskrena.Znam točno da je bio drugi dan Nove godine.Pust,siv i naporan.Gledajući kroz prozor prisjećala sam se razgovora prilikom sinoćnje zdravice Novoj godini.Ova će godina biti posebna ali stvarno posebna. No ništa se posebno nije događalo tog drugog dana Nove godine. Na smrt sam se dosađivala,baveći se svojim nebitnostima.Upalila sam internet i na googleu potražila neki sajt za druženje i upoznavanje novih ljudi.Inače sam živjela dosta povučeno i nisam težila sklapanju nekih novih poznanstava,a posebno ne virtualnih.No ipak toga dana možda zbog neke usamljenosti koja me u potpunosti ispunjavala poželjala sam sa nekim bez obaveze čavrljati.Jedan od susreta koji se iz virtuale preselio u stvarnost bitno je utjecao na moj život. Imam potrebu to podijeliti sa vama.Želim vam predočiti što sve može nastati iz naizgled bezazlene zabave kao što je lutanje po bespućima neta.Mogli bi postati drugačija osoba.Zapravo iz vas bi se mogao izraziti dio osobnosti koju više nikada nećete moći zatomiti u sebi.Do kraja života lutati ćete po otkrivenim dubinama svog bića koje će vas s jedne strane strašiti,a s druge strane hraniti neizmjernom moći o kojoj ćete biti ovisni.
Ova je moja priča koja je počela je tog sumornog drugog dana nove godine.Sasvim bezazleno.Tamo sa druge strane nalazila se Ona.Privlačila me stilom pisanja svojih blogova i načina na koji je komentirala postove ostalih blogera , predstavljala se kao reikistica,iscjeliteljica i vrlo duhovna osoba.Odmah mi se dopala.Nakon dva mjeseca više smo se dopisivale putem pvt,a sve manje smo blogerskoj populaciji pokazivale da smo u sve boljim odnosima .Nabavile smo webcam i svidjelo nam se to što vidimo sa druge strane.Razmijena mailova i brojeva mobilnih telefona bio je slijedeći logičan korak u našem druženju. Gotovo da smo većinu stvari znale jedna o drugoj.Naša prva virtualana kava dogodila se na relaciji Zagreb-Split .Dobro smo se zajedno provele.Bilo je to ležerno druženje bez ikakvih obaveza.Ponavljale smo ga kad god nam je to radni tempo dozvoljavao.Obično bi popile kavu ili nešto pojele u najbližem restoranu,razgovarale o ezoteriji,metafizici i snazi ljudsog uma,pa čak i o zagrobnom životu.Prepričavale smo si intimnosti iz života i smijale se zajedno raznim glupostima.Zavoljela sam je.Bila mi je možda jedina prava prijateljica koju sam imala.Znala je sve o meni.Mislila sam da sam jednako dobro informirana i o njenom životu.Nakon nekih godinu dana ,jednog ponedjeljka srele smo se sasvim slučajno u tramvaju.Danas kada razmišljam o tome shvaćam da je taj susret bio sve samo ne slučajan.Sjedila je ispred mene i čitala novine.Zvonjava njenog mobitela prenula me iz razmišljanja.Ubrzo sam prepoznala poznati glas moje virtualne prijateljice.Brzo je završila razgovor i okrenula se prema meni prodorno me gledajući u oči.Obradovala sam se što je vidim.Bez riječi smo izašle iz tramvaja i uputile se do najbližeg kafića.Doimala se drugačijom nego inače.Pretpostavljala sam da prolazi kroz neku svoju fazu duhovnog rasta pa se nisam sa tim previše zamarala.Upitala me jesam li raspoložena za malo avanturu po gradu.Kako nisam imala više obaveza pristala sam bez razmišljanja.Osim toga imala sam gdje i prespavati.Popile smo kavu i uputile se prema njenom automobilu.Upitala sam je kuda idemo.Kratko mi je odgovorila da ću upoznati neke njene suradnike i prijatelje sa kojima ćemo provesti poslijepodne ,zatim je pojačala glazbu koja se ispreplitala sa jurnjavom automobila na autocesti od koje je bilo nemoguće dalje razgovarati.Nije mi se previše dopala ideja da upoznajem neke nove ljude o kojima ništa ne znam ali vjerovala sam joj pa sam se opustila u sjedalu i zatvorila oči pitajući što će mi donijeti ovaj dan.Nakon dvosatne vožnje sišla je sa autoceste i krenula prema nekom šumskom puteljku.Divila sam se krajoliku i pejzažima.Put je vodio sve dublje u šumu.Ispred nas se nazirala neka ruševna tvrđava obrasla bršljanom.Svud uokolo prostirala se gusta šuma.Sunce je zalazilo pa nas je lagano počeo gutati mrak.U mene se uselio neki neobjašnjivi strah,a sva moja ležernost lagano je počela blijedjeti.Nastojala sam zadržati prisebnost komentirajući posebnost predivnog okružja u kojem smo se nalazile.Ispred tvrđave stajalo je nekoliko ljudi.Izgledali su sasvim normalno i opušteno.Kada smo im se približile ljubazno su nas pozdravili.Ona se sa svima zagrlila i izljubila.Poljubci su mi izgledali prviše intimni pa sam koraknula u stranu kako bih izbjegla sličan izljev emocija pretočen u fizički kontakt.Zazirala sam od takvih stvari.Uputili smo se prema unutrašnjosti tvrđave koja je bila osvijetljena malim bakljama.Unutra se nlazilo nekoliko prostorija.Zaustavili smo se u prvoj prostoriji u kojima su se nalazile posude sa vodom i nešto poput malog oltara na kojima je bilo upaljeno nekoliko crnih svijeća.Muškarac do mene nježno mi se obratio:“Samo se opusti i radi sve što ćemo i mi raditi.Kada završimo sa obredom čišćenja svakako više nemoj govoriti,nije poželjno .

Moja draga prijateljica uhvatila me za lice i gledajući me u oči kratko odgovorila “Spremna si za ovo draga“-,nakon toga utisnula mi je dugačak vlažan poljubac na usta i nestala u mraku tvrđave.

Smučilo mi se od pomisli da sam u bezizlaznoj situaciji.Tijelo mi je počelo podrhtavati od navale andrenalina,a usta su mi bila potpuno suha.Mislila sam da ću se onesvijestiti.Svi nazočni a bilo nas je oko desetak formirali su krug oko posuda sa vodom i počeli se razodijevati.Učinila sam isto.Ruke smo uronili u hladnu vodu i započeli obred čišćenja kojeg su popratili slijedećim riječima:

“ Prljavštinu ovog svijeta ispirem sa sebe,pripremam se za primanje sile Svjetla“.

Zatim se svatko uputio prema malom oltaru i zapalio svijeću dopuštajući da ga svjetlost i toplina cijelog ugriju.Osjetila sam kako mi toplina obuzima cijelo tijelo.Samu sebe sam začula kako ponavljam vrlo glasno nešto poput molitve ili zahvale:

Neka mi svijetli Svjetlost Tvoja vodeći me ne put mojih neotkrivenih moći koje me dovode na pijedestal bogova s kojima postajem jedno.Primi me u svoje kraljevstvo i ubrzaj moj evolucionistički pomak.Otkrij mi sve sakriveno.Sa radošću primam moć koju mi daruješ.Prepuštam se Tvojoj sili koja me cijelu prožima.Moja duša i moje tijelo gori od želje za Tobom. Ti si slast Istine koju moja duša želi kušati.Podari me Tobom i slavit ću te do kraja svojeg vijeka.

Izgovorivši poslijednu rečenicu lagano sam se stresla postavši ponovno svijesna stvarnosti u kojoj se nalazim.U tišini smo krenuli prema prema drugoj prostoriji.Na zemljanom podu obasjan svjetlošću svijeća nazirao se nacrtan pentagram.Već prije sam naslućivala o čemu se radi ali sada sam bila sigurna da sam sudionik veličanja Sotone u improviziranoj Kući Svjetla.Tako sam željela pobjeći ali više nije bilo povratka.O Crnim misama sam bila informirana taman toliko da znam kako bi ih trebalo izbjegavati.Nikad se baš nisam voljela šaliti sa takvim stvarima.Rasporedili smo se oko pentagrama.Na svaki vrh zvijezde stalo je po dvoje ljudi,muškarac i žena.Za svojim vratom osjetila sam duboko disanje nepoznatog muškarca.Tijela su nam se dodirivala.U prostoriji je vladala mučna jeziva tišina.Srce mi je tuklo kao ludo,poželjela sam vrištati iz petnih žila no nisam smjela napraviti ništa drugo već progutati sav taj strah. Kad su mi se oči priviknule na tamu primjetila sam u prostoriji mali improvizirani stol od napravljen od velik komada kamenja na kojem se nalazila velika crna torba.Muškarac iza mene odšetao je do velike crne torbe i iz nje izvadio nekoliko predmeta.Veliki nož,kalež i ogrtač od kozje kože kojom se ogrnuo.Naposlijetku je na glavu stavio nešto poput jarčeve glave.Izgledao je odvratno.Uputio se prema mračnom dijelu prostorije.Ubrzo se vratio noseći na rukama djevojčicu od nekih petnaest godina .Spavala je .Položio ju je u sredinu pentagrama.Napravili smo krug oko nje držeći se za ruke.Bila je uistinu lijepa,kosa joj je padala do sredine leđa bila je skladno razvijena i anđeoskog lica.Ritmički smo se počeli ljuljati i udarati nogama o zemljani pod.Muškarac joj je za to vrijeme privezao ruke iznad glave pričvrštivši vrpcu klinom koju je utisnuo u zemlju.Isto je učinio i sa nogama čvrsto ih spojivši jednu uz drugu.Naše ritmičko udaranje postalo je sve izraženije i glasnije te je lagano ostavljalo stravičan prizvuk među zidinama stare tvrđave.Osjetila sam kako me obuzima neka neobična energija.Kao da mi se sve to počelo lagano dopadati.Djevojčica se od vibracija koje smo proizvodili počela buditi.Lagano je otvarala oči .Čini se da je duže vrijeme bila uspavana ,a možda čak i bez svijesti.Užas sa kojim je bila suočena potresao je i cijelo moje biće.Mislim da nikada neću zaboraviti pogled njenih očiju koje su pune straha molećivo zurile u mene.Snažan vrisak otme joj se iz grudi i ispuni cijelu prostoriju užasom.Počela sa koprcati kao mušica ulovljena u paukovu mrežu.Tijelo joj se bolno izvijalo u grču u nastojanju da se oslobodi.Silno se bojala.Željela je živjeti. Promatrali smo je bezdušno i bez trunke milosti.Hranili smo se njenim strahom i njenom silnom željom za životom.Njena nevolja postajala je očiglednija kada joj se počeo približavati muškarac odjeven u kozju kožu.Tresla se u groznici moleći za milost.Miris njenog urina ispunio je prostoriju.Osjetila sam mučninu u želucu.Ljudi koji su me okruživali bili su poprilično uzbuđeni.U očima ima se nazirao neki divljački pogled koji je ledio krv u žilama.Muškarac u kozjoj koži dohvatio je nož sa lijepo filigranski izrađenom drškom ,u drugoj ruci držao je poveći kalež.Prislonio je nož na njeno tijelo pritiskujući oštricu na nježnu kožu njenog vrata vukući je lagano prema trbuhu.Koža se na na nekoliko mjesta zarezala a toplina krvi ispunila mi je nosnice.Ogromne suze kotrljale su se niz anđeosko lice ,a nemoćni molećivi jecaji ispunjavali su prostoriju.Djevojčica je postajala sve mirnija i tiša lagano gubeći svijest.Muškarac je zamahnuo nožem visoko iznad svoje glave i snažnim vještim trzajem zabio joj nož duboko u srce te ga jednakom brzinom izvukao.Mlaz krvi šiknuo je iz srca u kalež koji se ubrzo do vrha napunio.Nisam više mogla stajati na nogama.Dvojica muškaraca su me pridržavali.Muškarac u kozjoj koži sav poprskan krvlju glasno je i duboko disao.Podigao je kalež visko iznad glave i izrekao nešto na jeziku koji nisam razumijela.Bacili smo se na koljena.Svi smo se nalazili u svojevrsnom transu.Prvi iz kaleža otpio je muškarac u kozjoj koži,a zatim ga je proslijedio ostalima.Užasavala sam se onog što je trebalo uslijediti.Došao je red i na mene.Kalež mi se tresao u rukama.Željela sam nešto reći ali nisam mogla izustiti ni riječ.Počela sam gubiti svijest.Jedan od muškaraca primaknuo mi se s leđa ,te mi zabacio glavu i otvorio usta.Žena je uzela kalež iz mojih ruku i pažljivo mi sasula ljeplijvu tekućinu u grlo.Prožela me toplina praćena gađenjem.Napokon je sve bilo gotovo.Bila sam u šoku.Cijelo tijelo mi se treselo,obujmila sam se rukama da se ugrijem.Promatrala sam kako se tijela nekoliko muškaraca i žena počinju ispreplitati započinjući orgije kako bi pojačali sveprisutnu magijsku snagu.Mene nitko nije dirao.Promatrala sam beživotno tijelo djevojčice.Njena ljiepa kosa bila je ulijepljena krvlju.Njene otvorene oči zurile su u mene. U njima više nije bilo života.Počela sam se histerično smijati izvodeći neke neopisive pokreta sa tijelom.Odveli su me u drugu prostoriju i ponudili me nekim žestokim pićem .Ispila sam cijelu čašu,na dnu sam uočila tragove nekakvog praška.Umotali su me u toplu deku i ostavili da se odmorim.Brzo sam utonula u san.

Iz sna me probudio veselo kikotanje moje prijateljice i jednog nepoznatog muškarca kojeg do tada nisam vidjela.Promotrila sam prostor u kojem se nalazim.Bila je to neka ugodno namještena soba praktične namjene kakve se nalaze u kućama za odmor.U nosnice mi je uvlačio miris svježe skuhane kave.Ustala sam iz kreveta.Divno sam se osjećala.Moja prijateljica pozdravila me veselim pogledom nudeći mi šalicu vrućeg napitka.Nasmiješila sam se i pridružila im se za stolom.Vrijeme je brzo odmicalo.Ona i muškarac razgovarali su o poslu.Nedugo zatim ustao je ,pozdravio nas lagano se naklonivši prema naprijed i ostavio nas same.



-Kako se osjećaš draga?-brižno me je upitala,obgrlivši me rukom.

-Divno,uistinu divno-odgovorila sam iskreno što je potvrdio i neobičan sjaj iz mojih očiju.Osjećam neku neobičnu snagu no trebala bih krenuti-rekla sam smirenim glasom.Koliko moramo putovati do mjesta gdje smo se srele?

-Nekih 20 minuta-odgovorila je veselo-odvest ću te,evo možemo odmah krenuti.

Pronašla sam svoju odjeću koja je bila uredno složena na stolici,odjenula sam je i krenula kući.Putem nismo puno razgovarale. Pozdravile smo se sa čvrstim zagrljajem i poljubcem.

-Čujemo se-rekla je razdragano.

-Tipkamo se-odgovorila sam istim tonom.Čim stignem odmah ću se konektirati .

-Bit ću tamo draga.Čitamo se!

e a da das neku kracu verziju?