Samo jedna misao
U tišini jecaj presjeca pute izgubljenim dušama. Pogledi se izbjegavaju jer istina se čita u očima, maske padaju u dubinu duše, dodir će šapnuti duši ono što želi čuti. Ono što želi čuti!
Pusti me da udahnem duboko, sve ono što ne želim izgovoriti naglas zakopavam duboko, i upravo ono čini temelje moje postojanosti. Nemiran duh vezan lancima kulturnog ponašanja, finih manira i suosjećanja s drugima...
Tu i tamo, skidam lance, jer sâm sam ih i stavio, lomim zidove ispred sebe jer iskon u meni glasno vrišti i zaglušava uzaldne pokušaje dobrih duša da me vrate na pravi put. Čujem ih, ali bjesan ne želim prići, jer grizem...Ja ne tražim suosjećanje, ja ne tražim fine manire, ugrizi me ako te boli, ja ću shvatiti, jezik koji svi mi razumijemo nije onaj koji riječi donose do naših ušiju, već onaj koji ti srce stisne dovoljno jako da ne možeš udahnuti...
Pusti me da udahnem duboko...
I onda kada te iz mraka, na koljena baci svjetlost njenog pogleda, bol je zanemariva, našao si nju, bez razmišljanja glava ti klone i čekaš njezin dodir... njezin dodir.... dodir će šapnuti duši ono što želi čuti. Ono što želi čuti!
Pogledaj oko sebe, sebe ćeš naći u drugima, mene ćeš naći u drugima, ali da li me želiš vidjeti? Da li se želiš vidjeti? Priznaj sebi, priznaj drugima, štiti, brani, napadaj, grizi, VOLI! Jer - život ide dalje...
--> A_sum
08.11.2008. u 12:21 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar