Koliko malo treba....
... da bi čovjek napunio baterije, bio sretan i došao u okoliš totalne negativnosti stršeći poput dreka iz griza. I što je najbolje, da mu je potpuno svejedno što strši...
Hvala ti Ante na "kaladontu", hvala ti na krasnim pričama i hvala ti na toplom, ljudskom dočeku, kojim prihvaćaš sve one dobronamjerne koji dolaze u tvoj mir, kako bi dio tog mira primili i ponjeli sa sobom u svakodnevni džumbus.
Ovo je napisano kao zahvala predivnom Čovjeku (s velikim Č), ljudini, Anti Vukušiću, domaru Doma pod Zavižanom, dobrom duhu Velebita.
29.10.2008. u 22:32 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara