Svi smo mi tu zbog ravnoteže među zvijezdama, hmmmm :))

....uistinu ne bilo me prilicno dugo vremena na logu, neznam sto ce biti valjda me napustile muze il' tek lijenost susta uvukla se u vijuge mi sive....
Tko smo....sto smo.....kakvim se prikazujemo naspram svijeta, skidamo li ikada te nakaradne maske, neprimjetno nam nametnute od strane drustva. Zivimo li svoje zivote ispunjeno, kvalitetno, ili tek marionete smo drustva u kojem zivimo, bezvoljne lutke sto lamacu udovima kako drugi povlace konce.
Ponekad se pitam, kada smo stavili maske i poput kornjaca zavukli se u oklope skrivajuci svoje JA, svoju intimu poput lopova. Gdje je nestao sjaj iz ociju, tko nam je ukra osmijehe s lica, i pretvorio nas u sivu masu sjenki sto izgubljeno lutaju uokolo, u vjecnoj potrazi za srecom, nesvijesni da sreca je duboko u nama. Kada postadosmo ljudi nahvao, a bijasmo od onih sto nazbilj jesu.
Oslobadjanje je proces, potraga za iskonskim JA, put koji nas vodi u najtamnije zakutke nase osobnosti, otkrivajuci pred nama sarenilo boja, kakofoniji zvukova i zaboravljenih davno zatomljenih sijecanja, put koji zavrsava svijetlom, zlobodom. Da li smo spremni krenuti tim putem, imamo li snage suociti se sa samim sobom, napokon ugledati lice sakriveno iza maske, vratiti osmijeh na nasa lica, slomiti nametnute nam okove i krenuti putem ispunjenja snova.....
Zive li u nama jos uvijek oni nazbilj ljudi?
 
 
 
 
 
 
 

Što je nazbilj, a što nahvao? Nije li bolje jednostavno biti?

da....jednostavno biti.....i tada si nazbilj....tj. ono sto jesi....

...ma slazem se da jesmo ono sto jesmo....ali sve mi se vise cini da se suocavamo na globalnom planu s gubitkom identiteta.....pokusavajuci biti ono sto nismo, ono sto netko drugi ocekuje od nas.....a to nije bas dobro