SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA(iliti kako sam naglo odrastao..u 39-toj)

neki dan smo kod kuma bili na cjelodnevnoj (ne)radnoj akciji..čovjek je odlučio srušiti ljetnu kuhinju i napraviti nešto dostojno društva, gdje će se moći razglabati i bitku, uz pivicu i hladni gemišt.I kad smo se dobro zagrijali(pivo, konjak, štok...),jer sveopće poznato je da do najtežih ozljeda dolazi upravo kad je čovjek nezagrijan, krenusmo na posao...i sve je bilo bajkovito, kuhinjica je prosto nestajala pred našim upornim naletima, kad li odjednom , ničim izazvan, na Pajdu, mezimca i najmlađeg člana naše mlade skupine aktivista za boljitak kumovog( i našeg, naravno) društvenog života, nije pao stari, veliki prozor...svi smo stali kao ukopani, Pajda se previjao od bolova, krvave glave i očiju punih suza....i tada smo , na težak način saznali da su windowsi jedna nepouzdana tvorevina, koja pada kad se najmanje nadaš..i znaju napraviti veeliku zajeban...

ae, valja provjerit jel ima instalirano updateano antitetanusno rješenje i defragmentirat ga (povadit mu fragmente iz glave jelte...)

defragmentiran je bio u dva navrata, odmah po nemilom događaju...pa još jednom na hitnoj, dok smo mi blejali u tetu u bijelom...a update je primio vrlo smireno....dapače, svi smo mi bili spremni primiti isto iz nježnih ručica navedene crnokose dame.....no nismo svi rođeni pod sretnom zvjezdom da nam se windowsi obruše u pravoj šihti na glavu.......jbga, život je okrutan...