True story

Svi mi, imali 7 godina kao naši "prvašići" ili ...hm...xy... kao neki od nas, poznajemo dobro onaj osjećaj novog početka - kad ulazimo u neki novi period svog života – mjesec, novu godinu, novu ljubav, novi stambeni prostor, kad započinjemo nešto novo, drugačije. 
Tada obično padaju odluke pune optimizma, obećanja i sebi i drugima kako nećemo više ponavljati stare pogreške i nikad više neće popravnih ispita i nikad više nećemo činiti nešto u zadnji čas i nikad više nespremni pokušavati se uhvatiti u koštac sa životom, do onog nikad više izgubljeno poslijepodne i sve će biti dobro, redovito, sređeno...
I onda prođe jedno vrijeme, i vidimo da ne ide i vratimo se jednostavno na staro (potiho, bez velikih najava). Jer, kao što svi poznajemo osjećaj optimističnog novog početka, poznajemo i onaj razočarani pogled unatrag i svijest da baš nije bilo onako kako smo mislili. 
Život nas vodi otvarajući nam opet, opet i opet vrata za neki "novi početak". A nama je ući kroz njih i, možda, ne opterećivati se prevelikim i nerealnim očekivanjima nego donositi dobre odluke, kako bi se to reklo "samo za danas".
Bojite li se novih početaka? Napraviti prvi korak u ljubavi. Da će te šetati i doći do mjesta kada će vam se činiti kako imate snage preokrenuti svijet naglavačke ili ćete ući u slijepu ulicu. Koliko treba vremena proći dok ne saznate odgovor. Ako nikada ne napravite prvi korak, nikada nećete znati kuda će vas to odvesti...