???

Da li činjenica da smo ušli u 21. stoljeće znači da smo prestali biti uplašene male životinje koje drhteod zvuka groma? Da li nas je današnje doba, sa slobodnim pristupom informacijama naučilo da se ne treba bojati onoga što ne razumijemo, već da se s tim napoznanicama treba uhvatiti ukoštac i spoznavajući ih pobjediti? Jer mislim da osoba sobodnog uma i neće drhtati od prizvuka užasa koji se nalaze u nekim stvarima kojih se ona dotiče. Neke stvari možemo i nemoramo prihvatiti, ovisno o vlastitom karakteru, ali ne znači li to da te stvari moramo osuđivati? Naročito ako nikada nismo osobno došli u kontakt s njima, već se naše znanje temelji na pričama osoba koje, jednako kao i mi, ne znaju puno, ne mogu se smatrati stručnjacima u pojedinim područjima, već jednako kao i mi temelje svoje znanje na nečijim pričama i nemaju osobnog iskustva.
Upitajmo se koliko je danas onih koji su spremni, kao i u vrijeme srednjeg vijeka, diči kuku ili motiku na sve ono što ne razumiju, samo zato što ih plaši. Iz vlastitog vam iskustva govorim: začudili bi ste se. Većina ljudikoje poznajete, a koji vam se čine posve razumnim i inteligentnim ljudima, ako pokušate započeti s njima razgovor o nepoznatom, o mistici, pokazat če da su na istoj intelektualnoj razini kumeka od prije dvjesto-tristo godina, koji su se skupljali oko lomača optuženih "vještica" ili "čarobnjaka" da svjedočeći smrti tih ljudi pokušaju uvjeriti sebe da je ono što ne razumiju i ono čega se plaše umrlo s pogubljenima. A ako mi nevjerujete, pokušajte sami. Ali oprezno jer ljudi jednako reže i grizu kao i prije nekoliko stoljeća i pazite da se ne opećete. Treba napraviti odmak i ogradu od ljudi koji vjeruju u mistiku i bezumnih životinja. Samo na taj način možemo deklarirati sami sebe i zaštititi ono što nam je sveto.

ej, intelljektualec...pravopis ti je na nivou "kumeka"