Onako, usput

  Me spopadne neki čudan feeling, kao da predosjećam nešto ružno, nešto što ne želim...izgubiti nešto, nekoga, tko je dio mene... i što radim... NE ZNAM.. nadam se, i molim da ipak neće biti tako, i znam da ga volim, predugo je dio mene, mog bića...
I volim ga..

možeš izgubiti samo nešto. Nekog ne možeš izgubiti jer ga-ju niti ne posjeduješ-nemaš, samo je uz tebe, dijeli s tobom tvoje dane-noći, tvoju-njegovu ljubav-prijateljstvo što li je već predmet vašeg odnosa! ne boj se, ne trebaš ništa raditi - strah nije tako velik kad mu se pogleda u oči - ispada sasvim smiješan - tresla se brda rodio se mišić koji se boji :) ne, iako je predugo dio tvog bića nije u našoj moći određivati sudbinu nečijeg postojanja uz nas - to je ionako u rukama virtuoznog režisera :)