Tijelo žene, bijeli brežuljci, bijela bedra, slična si svijetu kada se daješ. Ruje te moje tijelo divljeg ratara i sin iskače iz dubine zemlje. Bijah sâm kao tunel. Ptice su od mene bježale I u meni započe noć svoju moćnu invaziju. Kovao sam te kao oružje
Tijelo žene, bijeli brežuljci, bijela bedra, slična si svijetu kada se daješ. Ruje te moje tijelo divljeg ratara i sin iskače iz dubine zemlje. Bijah sâm kao tunel. Ptice su od mene bježale I u meni započe noć svoju moćnu invaziju. Kovao sam te kao oružje da bih te nadživio ko strijelu za svoj luk i kamen za svoju praćku. Ali stiže čas osvete i ja te ljubim. Tijelo od kože, od mahovine, od mlijeka snažna i lakoma. Ah pehari grudi! Ah oči odsutnosti! Ah ruže pubisa! Ah glas tvoj spor i tužan! Tijelo žene moje, u tvojoj ću ostati ljupkosti Žeđi moja, tjeskobo bez granica, pute neodlučni! Tamna korita rijeka gdje vječita žeđ ostaje, gdje ostaje umor i bol beskrajna.
15.09.2008. u 9:49 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Ovu sam prvi put spoznal kad sam je bil ćul na radiju. zamisli.
Autor: PIMPEKmaly | 15.09.2008. u 10:13 | opcije
ljubitelj Nerude...lijepo ti nas podsjećaš na njegove stihove..
Autor: inspektornick | 15.09.2008. u 10:16 | opcije