nuTt-ova LudAra

 
preporučena muzička podloga
[Enrique Iglesias feat. Kelis - Not In Love]
 
Iskre iskre u sobici malenoj .. ugodno raspoloženje, svijetlo prigušeno, a ja u svom elementu i 1000 i jedna riječ mi iskre, svaka bolja od predhodne. Bia sam pravi Don Juan, njen Don Juan. Jer zbog nje i njenog kozmičkog utjecaja na mene, ja sam bia bezgriješan. Moja muza, moj anđeo kojeg iako znam tek 10tak minuti ulijeva mi samopouzdanje i sigurnost koju sam vjerojatno zadnji put osjetia u majčinom trbuhu prije nego sam se strmopizdia na ovaj svijet. Sati su minute u njenom društvu, budi u meni sve ono što sam želia bit, što treba da budem. Adrenalin mi ključa, krv pići, moja muškost kamenita i u svom tom vantijelesnom iskustvu nije mi ni važno da vidim lik njen, da vidim njeno božanstveno lice, dodirnem njenu svilenkastu kosu, osjetim njene vrele usne, tople grudi i snažne noge. Kao da je tu na kugli zemaljskoj samo radi mene, i ja radi nje. Razlika u godinama, generacijski jaz, geografska udaljenost .. sve čimbenici koji su mi se činili kao prepreke u vezi su bile smješne koliko su nebitne i premostive. Za nju ništa od toga mi nije činilo problem, bio sam u oblacima. Osjetia čari letenja za kojima mnogi vape. Svi ljudi i životni problemi su izgledali tako sitni, tako nebitni i tako daleko od mene. Odjednom se u oblacima čua jedan šum, pomislih ma to je samo vjetar koji je proletia da ohladi kipeće penzionere i dicu tamo doli na uzavreloj zemlji di obični smrtnici žive. No šum se ponovo čua, ipak su to riječi koje su putovale meni i jedva i tiho su došle do moga uha. Ali kad je ta tiha poruka došla do mog uha svi zvukovi svijeta zajedno joj nisu komparirale u glasnoći. „Ja sam sretno udana“ zvučila je ta poruka, čiji mi je sadržaj probia bubnjice. I u boli se držim za uši, nevirujem poruci .. neželim da virujem. Uši mi krvare, u agoniji sam i na sekund mi mozak zaključuje da mi vjetar šiba tijelo, otvaram oči i vidim kako machom3 padam ka zemlji i običnim smrtnicima. Vičem na sav glas ali glas mi se gubi zraku i još jednom u životu strmopizđujem se na zemlju. Jedva se dižem, i brišem prljavštvinu sa sebe. Skuliran kao ma nije mi ništa, dobro sam ja. Šta ..ovaj pad, ma to nije vrijedno ni spomena, ah nebudali i nepreuveličavaj. A kosti, duša i srce mi u agoniji, plačem tiho u sebi i psujem sudbinu i njen smisao za humor. Tek sad primjećujem koja je ura, pa moga bi i ić spat, bolje to nego da NJu gledam cili u šoku .. bez teksta i ičeg pametnog za reć. Kvragu iskre i iskrica sto me upoznala s njom. MA NEMA VEZE SUTRA ĆU UPOZNAT NEKU DRUGU S KOJOM ĆU SE JOŠ LJEPŠE OSJEĆATI.
 sva prava na priču su pridržana. imena se nisu spominjala zbog zaštite indetiteta. priča je možda malo preuveličana zbog bolje atmosfere u priči i da bi se drugi suosjećali samnom
RotFL
: )