bjeg od stvarnosti

evo nam i prve poštene jesenske kiše,one prave... malo je zahladilo i to je ok..vrijeme kao da je stvoreno za samosažaljevanje i depresiju.....nekako mi se čini da nisam jedina u tom blesavom raspoloženju..... ima nas više.... puca me da nestanem da odem nekamo gdje nikoga nema ,... gdje nema problema i briga.... gdje nema ljutnje..... ali takvo mjesto ne postoji...možda u mašti...negdje na kraju mozga u onom malom dijelu koji se nada da postoji nešto bolje i ljepše od ovoga .... od ovog svijeta patnje i boli,tuge,jada i nezadovoljstva...e pa takvo mjesto bi mi dobro došlo sada... ali ga nema .... jao kako boli...boli da se srce slama,da puca u milijun komadića koji se rasprsnu kao da se nikada neće vratiti u normalu...zauvijek slomljeni i pokidani, lutat će mojim tijelom...
kako da ta bol nestane... šta da radim?
pomozite ljudi jer dalje ne mogu,sve je teže i teže,a bojim se.... nema mi spasa ... borim se,ali ne mogu,ne ide mi više.....

Tko ti je kriv kad živiš u Karlovcu.

preseli se u vara#din pak bu ti lepüe

mašta čini svašta...

Ak niš drugo, Varaždinci piju vino z loncih, a Karlovac je nakon Kutine grad depra no.2

Dođi u Pulu, adresu zatraži na pvt, O.K.