bjeg od stvarnosti

danas je bio jedan najobićniji dan! ništa posebno se nije dogodilo i to je ono najgore od svega! dosta mi je moje glupe rutine i ponavljanja dana u dan,a neznam kako da to promjenij!1 htjela bih nešto drugo,nešto bolje,a nemam više snage za ništa!! ponekad mislim da bi bilo bolje da me nema, da nestanem sa lica zemlje! zašto tako mislim ne znam. hvata me neka depresija a nemam kome to reći. moram biti jaka jer su svi navikli da sam nasmijana i luda, da me ništa ne dira i da sve mogu podnijet. nitko ne zna šta se događa u mojoj glavi i kakve me sve misli opsjedaju. to je ono najgore,šta to nikome nemogu reći!najlakše je staviti povez na oći i praviti se da je sve ok i da nema problem!
A ima,ima ih puno!! Zašto je to tako? zašto ne mogu imati dijece,zašto sam bolesna.zašto je sve sjebano.....
Nekada bi najradije počela vikati i derati se da me svi čuju,ali ne mogu..... to onda nebi bila ja.. ona savršena,uvijek nasmijana ja ... koja za svakoga ima riječ utjehe i ohrabrenja, a onda kada njoj treba nema nikoga!!!
Ovo je moj bijeg od stvarnosti i svega šta me mori,ali ni to ne pomaže,još uvijek je sve tu i neće tako lako nestat!!!

koliko bolesna...može i pvt

većina i sretnih ljudi ima podosta problema
ali drži se samo smjeha i pozitive jer je to dokazan lijek iako se to ponekad čini beznadno i bezveze