Pustinja

Sjedim u LOKIn-u i promatram ljude...
Svi se nekamo žure, oni što sjede u bircu vrte neke svoje priče, svoje misli a ja se mislim kako je zapravo jako malo ljudi koji hodaju gradom "otvorenih očiju". No, kad sam se samo malo razmislio, hodam li ja otvorenih očiju, otvorenog duha prema ljudima oko sebe, shvatio sam da sam isti kao i svi ovi prolaznici... Umotam se u masku nedostupnosti, usmjerenosti prema nekom svom cilju i tako hodam gradom.
Zapravo je to jedini održivi pristup života u gradu. Ukoliko želiš izbjeći gradske nasilnike, kronične alkose ili "prosjake" koji iskaču na svakom uglu ulice.
Tužno...
Loša perspektiva za slobodnjake mojih godina koji od života očekuju nešto više od zadovoljenja osnovnih životnih potreba.

hebat ga.. valjda je nešto kvarno u toj godini proizvodnje.. ili moramo maske navlačiti i oklope.. ili su u nekoj mučnoj kolotečini trpljena.. i jada..

Još te drži blues? Čuj, nitko tebi ne brani gledati kamo hoćeš i koga hoćeš. Kad ti dođe prosjak, pa, popričajte... Znam se nasmijati do suza u takvim razgovorima. Ali, nasilnike jednostavno zaobiđem. Vidim ih zato jer gledam.

naravno da mi nitko ne brani... jednostavno mi se pojaviše ove misli dok promatram ljude kako izvode u šetnju svoje imagee, svoje životne uloge... evo napokon jedan normalan prolaznik... stariii djedica sa štapom i tužnim pogledom...

A kako bi trebali hodati?

Svatko ima i neki društveni identitet, ili ulogu, npr. zanimanje, pa rodbinske veze i tsl. I svatko se obično s lakoćom prebacuje iz jedne u drugu, ako u nju vjeruje, ako je "prava". Ah, ti sad pričaš o preseratorima - a kaj te za njih briga? Njima je teško, jadnima, zamisli stalno tako hodati po tankome ledu :-)

ma daj, sad buš rekal da tužni deda sa štapom nije klišeizirana "karakterna uloga"... sam nek mi još počne golubove hranit, enti... :D rađe dedu jednog ugledaj koji šćapon sapliće koga, to je već nešto--- ;D

Zapravo nije ni upola tako tragično kao što si to predstavio. Naš mozak ne stigne svjesno obraditi svaku informaciju koju primamo, pa onda odabiremo one koje su nam relevantne. A što je kome relevantno, stvar je osobnosti i trenutnog stanja.. Osim toga. Ako imaš zadovoljene osnovne životne potrebe, sretniji si od 99% ljudske populacije. Sjeti se toga ponekad.

ma to su samo zabrinjavajuće misli i emocije sa ruba depresije... dovaljno je pomisliti, sutra je novi dan i pred spavanje skoknuti do xhamster-a... :-)))

u pravu si ciglo... :-)

no bez obzira što je riječ o čistom subjektivnom dojmu, percepcija stvarnosti nije kriva...