all_or_nothing

I'm so tired!Ugušit će me ova vrućina i količina obaveza koje imam.Više mi ni iskrica nije opuštanje.Dunav me utopio u svom savršenstvu.Ponovo mi misli zarobio na svojim pješčanim obalama i mami me...Zove...Sve je teže dočekati slijedeću priliku za bijeg od svakodnevice.Lupam po ovoj sivoj tastaturi i pretvaram misli u slova,zatim čitam slova i znam!Znam koliko mi je potreban jedan duuugačak godišnji odmor,daleko od onih koji očekuju a ne pružaju ništa.A Dunav samo daje...Velikodušan u svojoj mirnoći i spokoju.Tih i povučen u korito.I sve ono lijepo što je privukao sebi i okružuje ga poput plašta duginih boja i tihih zvukova.I sve zore koje ni ne primjetiš dok žuriš na posao i jedino ti semafori upadaju u oči svojim bojama..Ponekad ni oni...I sve ptice koje pjevaju iz ne znam kojeg razloga ali prekrasno to čine...I svi zalasci sunca tako spektakularni a tako tihi...I svi komarci gladni krvi i neuništivi a povuku se onaj tren kad rosa opkoli umorno tijelo da ga osvježi...I kavica tako bogatog mirisa da uživaš u osjećaju da je rasla tako daleko a meni,tu,pruža takvo sjajno zadovoljstvo okusa...I cigareta koja zapaljena žarom logorske vatre  nije samo navika već nešto posebno...I pijesak tako čist otkad su sve industrije propale...Tako vruć i stidljiv da se ne da podnijeti dok ne začeprkaš u unutrašnjost i ukopaš udove duboko u njegovoj opijajućoj hladnoći...I voda tako svježa da ti mora biti jasno da je u njoj počeo život...I tako mi je teeeeško na asfaltu!!!
Eto kako mi je bilo na Dunavu!Grozno...Sad kad sam opet tu!

da,da,upravo je tako tamo...