Pustinja

Kada sam sam, nisam sam. Zapravo sam pored nje. Tek u tišini samoće osjetim da se ništa promjenilo nije.
 
sada bi baš zgodno mogao završiti sa "Moje srce još uvjek samo za nju bije" :-)))
Ali tako nije...
Jer zapravo, ono za nju najviše bije.

Trošim korake ovim istim putevima,tražeći ono nešto
izgubljeno,što nas omami u trenu te zaboravimo naša htijenja,a ona su bila tek izlomljeni zamah krila ptice što
zvala se ljubav.
Umorna od dugog puta svi ona gnijezdo od ruku tvojih i ruku mojih.
Gle čuda!
Odmori se ptica te prhnu smjelo ka nebu,nestade gnijezda,nestade ptice,nesdade ruku i ljubavi tvoje.

slaaatko..

... srce je "pre-cijenjeni" organ.

a ima li koji podcijenjen?

... kaži-prst ?