sense and non
ma, to je samo posljedica činjenice da mi je fitilj dogorio do zadnjeg centimetra i prag tolerancije pao, očito nisam baš za društvo, previše mi se toga skupilo u prekratko vrijeme
gledam i slušam što ljudi oko mene pričaju i ne mogu se zaustaviti i ne vidjeti kuda to vodi i onda mi se ne da ići kroz sve korake do neizbježnosti, mrzi me, i onda je bolje da ne idem među ljude
nije za mene ovo stanje nekakvog nasilnog ekvilibrija, ne kad traje predugo. kad je loše, krenem u akciju i popravim, kad je dobro, uživam i cvatem; ovo ni sim, ni tam mi ubija i entuzijazam i tugu, nema poante, nema naziva, nema dijagnoze
jednom sam napisala:
bez oblika
imena i kretnji,
misao na oceanu,
samo svijest
u nepreglednom.
danas bih to malo promijenila, dodala jedan prefiks prvoj riječi u trećem redu.
14.07.2008. u 22:27 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar