True story

Kada čovjek pođe putem na koji se, u djelomičnosti svojoj, čitavim bićem odluči, dogodi mu se da mu neki, pa i mnogi putovi postanu neprohodni, čak nepristupačni. Dogodi mu to tim snažnije što je njegovo opredjeljenje za izabrani put određenije, njegovo poistovjećivanje s izabranim putem izrazitije. Njegov put postaje mu znakom kojim je označen pred svim ljudima koji umiju iščitavati znakove, duhovne znakove, kao i njihovu odsutnost.
I kao što po odabranome putu čovjek može postati neprihvatljiv, izvan svoga puta on biva neprepoznatljiv. Dogodi li mu se da zbog svoje nesigurnosti, svoga umora, zbog nedovoljne upućenosti pođe putem koji nije u skladu s nje­govom dušom, neće znati kojim smjerom mu je poći, zastat će, spoticati se po njemu, zalutati, čak iščeznuti.
Nije moguće ići različitim putovima a biti čovjek. Nije moguće biti čovjek, biti čovječan, a ne odlučiti se. Nije moguće živjeti svoje ljudsko dostojanstvo a zanemariti poticaje vjere.
Bolje je čovjeku da sam ide putem koji je prepoznao kao svoj, da bude vjeran svome zanosu, bolje mu je i da se iscrpljuje preko svake mjere, da pada po tom putu, nego da se izigra. Da izigra svoje ljubljene. Da odustane od svoje životnosti. Od svoje upućenosti.
Jer čovjek koji ne nastoji oko svjetla u sebi, koji ugasi sebe, svoju dušu, zaogrnut će mrakom neslućeno mnoge. Pogasiti svjetla na putu to­likih oko sebe, tolikih kojima je tek poći na putove svoje ljudskosti. Čovjek koji nije spreman varati za svjetlo u sebi, za svjetlo u drugima, za svjetlo u svijetu, čovjek koji se prepusti mla­kosti, ravnodušnosti, okrada sebe, okrada svijet u kojemu živi. Okrada ljubav. Smisao kopni u njemu i oko njega.
Odabrani, prepoznati put postaje dijelom čovjekove osobnosti. Njegovom okosnicom. Is­tina, čovjek zbog toga postaje i ranjiviji. Ali bez puta na koji se odlučio čovjek gubi svoju osob­nost, a to je rana od koje jedva može biti veće.
Ponekad se, kako vrijeme protječe, čovjeku čak može učiniti da su njegove mogućnosti bi­ranja bitno smanjene, da gotovo više nema izbo­ra. Da je sve manje-više već zadano. Ali tome nije tako. Kada čovjek jednom izabere svoj životni put, kada izabere sebe, svakog mu dana valja snažnije se odzivati svome izboru, svome izabranju. Sve dok ga snage služe. Po tome će, i kada mu snage klonu, i zauvijek, biti pre­poznatljiv i živjeti svoje dostojanstvo.