sve o svemu

Pa mi smo ako ne o svemu onda skoro o svemu ovisni, začudim se grčeći se od misonog naprezanja; duboka bora usječe mi se posred čela, maska strogosti prekrije lice. Nehotice podignem ruku i pogladim bradu. Oči su same od sebe skakutale prema komodi, prema ladici sa skrivenom kutijom cigareta. Uspijem nekako odvratiti misli od crveno-bijele kutije s crnim slovima, a onda  iz svijesti izleti okus duhanskog dima sa rastućom željom za cigaretom. Ne, neću, pomislim,  treba se samo minutu, samo jednu minutu koncentrirati i želja za cigaretom je minula; gotovo da ne vjeruješ. Pojavila se je uskoro opet, poput nestašnog i dosadnog vražićka. Ne, ne i ne vrištalo je u meni

kakav je to luci koji se sam sa sobom bori.. luci.. uvijek radi onako kako mu je ćef taj tren...de de samo zapali...