Sound of Silence

Jednom je došao jedan mladić kod svog prijatelja, tužan i neraspoložen. Ovaj ga je upitao što ga muči. Mladić mu je odgovorio da ne može razgovarati o tome i sjeo na krevet zamišljeno. Prijatelj je sjeo na drugi krevet i ništa nije više pitao. I tako su oni sjedili zajedno satima i šutjeli. Nitko nije rekao ni riječ. Kad je vrijeme prošlo, mladić se ustao, pogledao svog prijatelja i prije nego je izašao iz stana van, samo rekao: "Hvala ti što si šutio zajedno sa mnom."
Nekad šutnja najviše pomaže. Rijetkost je kad s nekim možeš zajedno šutjeti...kad je zajednička tišina ugodna...i kad je jednostavno samo ta šutnja ono što vas povezuje. Jer divno je znati da negdje, nekada, postoji netko tko se s nama slaže, i da s njim možemo i šutjeći dalje živjeti... Danas bih šutjela s tobom... Naše misli su spojene, negdje u ovom svemiru i to već puno znači... Kad budeš razmišljao u tišini svoje sobe...i ja razmišljam negdje s tobom.

...istina..malo je ljudi u životu s kojima možemo zajedno šutjeti...:)

hm ,nesto slicno sam nedavno na iskrici procitao ,a sada cu napisati ,sutnja je predivna ,kad smo ispunjeni ,i povezani ljubavlju ,,,mozda se ne odnosi direktno na gore opisani slucaj ,ali je predivna ,,,,,