True story

Ponekad se probudim umoran. Tada znam da je noć bila prekratka da svlada umor koji se nakupio tijekom prethodnoga dana i okrijepi mi tijelo i dušu. Probudim li se umoran goto­vo do boli, znam daje umor koji se nakupljao danima, već postao teško izdržljiv, pa se potru­dim naći više vremena za počinak. Jer umor upozorava čovjeka da je pretjerao. Počinak i san zauzimaju se za njega da preživi. Da se ob­novi.
Ponekad se probudim usporen. Ma koliko se trudio sve što radim, radim bitno sporije nego inače, i ne mogu si pomoći. Sam sebe doživ­ljavam kao teško gledljiv usporeni film. Tada mi govore da je došlo do promjene tlaka i da mi se to događa zbog moje osjetljivosti na te promjene. Ne preostaje mi tada drugo nego da poslušam svoje tijelo i da, koliko god mi bude moguće, ne uzmičući pred zahtjevanostima života, trpljivo i strpljivo prebrodim svoju usporenost.
Ponekad se probudim šašav. Od ranoga jutra, pa kroza sav dan, u svemu otkrivam nešto šalji­vo i nemam mira dok na to ne ukažem svako­me na koga naiđem. Već od prvoga jutarnjeg susreta s nekim, ma bio to tko god, svjestan sam da mi se to dogodilo i znam da me šašavost go­tovo sigurno kroza sav dan neće napustiti. Lju­di u pravilu dobrohotno prihvaćaju moje pona­šanje, nerijetko mi i zavide, priželjkujući i sebi takve dane.
Dobra je šašavost. Ona krijepi i dušu i tijelo baš kao i počinak, san. Kao usporenost. Šašavost me poučava da svijet i život nemaju krutih granica. Jer duša može neslućeno proširiti sve što čovjek jest i što je spreman postati.

zivila sasavost:))