Moje jedinstveno stvaralacko umijece!!!

Zgodno nema sto. Ovo ce da bude jedno vrlo zanimljivo iskustvo. Pa nekako mi se svida jako ideja da mi ovo postane javni kratki dnevnik, ali usto ponekad i cenzurirani. A tko zna, ja pisem pa sto napisem...
Vrlo jednostavno, danas bijase vrlo topli dan, a usto nije mi se nista dalo nego li cijeli dan biti na kompu, pa eto svrljam svuda, gledam svasta, skidam mnogo toga i uzivam, tako sto se sto manje krecem, jer ova vrucina ubija, bolje reci sparina.
E da kada vec pisem onda neka i napisem. Ja se ponekad bavim malim spisateljskim radom, raznim stvarcicama, pa staviti cu jedan mali zapis tek zapoceti tu gore pa ljudi citajte, nesto mtek zapoceto, a kako budem lagano napredovao ja bum to stavljao gore i ono, kao sto rekoh, tko voli, neka izvoli!!!
Sparina je hvatala sve aspekte njegovoga doma. Uvlačila se u sve kutke sobe. Sjedio je za stolom i udisao zrak. Njegovi udisaji su bili teški, polagani. Izgledalo je kao da spava. Njegove vjeđe su mu bile teške i žmirio je na sve stvari oko sebe. Kapljice znoja su mu se stvarale na čelu. Sjajio je na zrakama sunca koje su prodirale kroz stakla prozora njegove sobice. Udarci basa tutnjili su sobicom. Zvukovi bubnja su dopirali do njegovih ušiju. On je samo mirno sjedio tako. Žmirkao na svaki mali pokret sjene u njegovoj sobici. Mrak se bližio. Sunce je bilo na zalasku. Znao je da se to vrijeme približava. Sve je nekako blizu, novo u potpunosti. Znao je da će se vratiti. Uvijek se vraćaju u isto doba. Točno u sumrak. Kada zadnje zrake sunca padnu na njegovo lice. Tada se one ponovno pojavljuju. Nema mira. Prsa su mu zadrhtala pri zadnjem udisaju. Sjetio se što ga se čeka. Znao je da nema izbora. Ali osjećao se tako spokojno, tako savršeno. Pa ipak što li bi on htio više. Svaku večer isto. Svaku večer potpuno zadovoljstvo. Sjajio je tako sjedeći za svojim stolom. Pogledao je prema vratima. Iza njih dolazio je lagani zvuk. Nešto novo. Što li se to dešava samo sa one strane vrata. Znao je da dolaze one. Srce mu je lagano tutnjilo u njegovim  grudima. Gledao je kako sunce zalazi. Gledao je posljednje zrake sunca kako se probijaju kroz oblake zadnjega dana u mjesecu lipnju. Užasna sparina je vladala zrakom. Ustao se je sa svoje stolice. Znao je da se bliži vrijeme. Znao je da će noć opet provesti sve do prvih zraka sunca koje uvijek slijede zorom. Stajao je pokraj prozora dok su sunčeve zrake padale na njegovo tijelo. Bio je posve gol. Stajao je tako, zamišljen u prostoru oko sebe. Duboko je disao, polagano. Njegova sjena je padala na vrata koja su bila iza njega. Padala je sjena muškoga tijela. Potpuno golog. Promatrao je kako sunce tone, tone u zaborav sve do slijedećeg dana. Okrenuo se prema vratima. Došetao se do fotelje koja se nalazila odmah do vrata. Tako da bude odmah na ulazu. Da vidi tko mu ulazi. Jer bio je sada spreman na još jednu noć. Sjedio je tako dok se svjetlost lagano sjajila na njegovome tijelu. Znojnome tijelu. Svijetlio je sav. Sjajio se u potpunosti. Iza njega nalazio se još samo njegov krevet. Stajao je tako kao pustoš u sredini sobe. Čuo ih je kako dolaze. Znao je što ga slijedi. Nekako se nije mogao smiriti, jer ipak i njemu je pričinjavalo mnogo zadovoljstva. Spokojno je sjedio tako u svojoj sobi čekajući još jednu večer. Još jednu neprospavanu noć u svome znoju. Ugodnome vrlo osjećaju.
...pa ono tako nekako je zapocelo, a sada kako slijedi, e za to cete se malo morati smireno pricekati!!!
Pozdrav od mene!