True story

Imenovati nekoga svojom dušom, dušom svoje duše, znači izreći svoju bitnu povezanost, svoju sjedinjenost s drugim bićem. Čovjeku nije moguće istinski iskusiti život sve dok ne osjeti, sve dok ne upozna nečiju dušu, sve dok njegovu dušu netko ne prepozna, ne prihvati kao svoju. Volio bih naći osobu s kojom bi se susretao samim svojim postojanjem, podudarnošću duša, koju bi u pis­mima i intimnim mislima nazvao »polovinom svoje duše«. Koje li dragocjenosti doživjeti nekoga toliko svojim da bez njega čovjekova duša više ne može biti cijela! Koje li punine u tolikoj blizini duša! Čovjekova duša nije omeđena tjelesnošću. Ona ne poznaje prostornih granica, prostornih zapre­ka. Duša diše s drugom dušom, živi sljubljena s njom mimo svih prostornih i vremenskih za­konitosti.
Naziva li vas tko »svojom dušom«? Nazivate li vi nekoga »svojom dušom«? Živjeti zdušno za nekoga, osjećati nečiju zdušnost u svome životu, u običnosti svoje svakodnevice, »neusporedivo je blago sakriveno u njivi svijeta i ljudskih srdaca«. Nije presudno, premda je zasigurno bolno, ako nas nitko ne naziva »svojom dušom«, »bo­ljom polovinom svoje duše«, no može itekako biti presudno, neizrecivo mučno, ako mi ni u kome ne prepoznajemo svoju dušu, ako se ničijoj duši ne posvetimo, ako se ne potrudimo biti nečija duša, duša o koju će biti moguće i sav život osloniti.
I naša su djeca, kao što su tijela od naših tijela, i »duše od naših duša«, duše koje imaju svoju osobnost, svoju povijest koju moramo poštivati da bi mogle rasti u mudrosti, dobi i milosti. No duše naše djece vazda imaju pravo crpsti snagu i blizinu iz naših duša. Za svoje, za sve koje nam je život odabrao, valja nam živjeti zdušno. Valja nam svoje duše učiniti zemljom njihovih duša. Bez toga bi nam sreća koja nam je darovana ostala nedostupna.
 
Volio bih da saznaš da si ti meni, ono nešto... čemu se istinski radujem ispunjene duše, volio bih zbog tebe koračati polako, malim koracima... mogu samo tako, polako, i svaki korak koji napravim ostao bi zapisan u vječnosti, u tvom srcu, u tvojoj duši.

Prdivno, pogotovo ovaj zadnji dio...baš ravno iz duše.
No jako je teško naći baš tu svoju, vlastitu polovicu.
I ja svijetom hodim u potrazi za njom :)

bilo bi zbilja nepravedno da je ne sretneš.

hm kako se brzo istomisljenici skupe ,,,a sto nebi mi malo izmedju sebe potrazili se ,,,,ima nas dva para ovdje ,,,,