U SVITANJA

Pročitah,neki dan jednu misao..već danima mi ne izlazi
iz glave,išla je nekako ovako:nemojte biti suviše povjerljivi,
banalni  a ni previše uslužni...pretjerana povjerljivost smanjuje
poštovanje,banalnost donosi prezir a uslužnost čini vas zgodnim za iskorištavanje...pitam se,trebam li uistinu,pokušati živjeti,barem djelomično,po takvim nekim pravilima..i što će tada biti,zatvorim li potpuno svoje srce?!

Nemam povjerenja u one koji su uvijek sigurni u sebe, u one koje ništa ne može iznenaditi. Nemam povjerenje u one koji za sve imaju unaprijed pripremljene odgovore. Jer oni se više ne kreću. Zaustavili su se. Živahnost je zamrla u njima...