u nekoj zemlji

razmišljanja...

 

Znam, bit je u polaganim koracima, Vrijeme već odavno juri, samo smodanas svjesniji toga, pa postajemopanični bježeći u krive ulice, iako jesve pred nama dobro obilježenoznakovima.Treba samo polako pogledati unaprijed.Vrijeme može biti prijatelj, a može biti ineprijatelj. Treba ga znati pobijediti. Treba snage i strpljenja. Treba znati čuvati sve ono lijepo što postoji, ne bi li još ljepšimbilo.Svi mi tražimo i očekujemo, da se u našim životima pojavi «netko». Kakvo lice mora nositi taj netko?Je li to spojivo sa licem u našim mislima?Vidi li se to lice samo očima?Treba znati voljeti, treba znati osjetiti tkozna uzvratiti. Doista zna, cijelim svojim tijelomi dušom, bez najmanjeg izuzetka.Voljeti i čuvati svakim novim danom.Ima li tko takav?Treba imati dovoljno snage za oboje, učiniti i ono nemoguće, na sve načine da bi se mogliosjećati kompletnima i doista sretnima.Nema granica, osim onih koje sami sebi nepotrebnostvaramo, nema ih…Samo to trebamo prihvatiti i ne bježati ni odčega, pokušati biti čista srca bez onog najmanjegstraha i grešaka koje često činimo, krivo postupajućinečem tako jednostavnom, jer na taj način možemo samopokušati dobiti nešto za sebe i sresti se na pravinačin.Jednostavno, zar ne?A tko je dobar, a tko loš, za to ne postojepravila, Postoji samo ono, što iza svakoga stoji,cjelokupnim bićem.

:(

da, jednostavno izgleda, al nije..nimalo..

Kako je lipo, pročitati i nešto lipo!

Vrlo jednostavno, ali malo teže izvodivo.
Danas nitko nema vremena za upoznavanje, nego samo gleda kako će što brže završiti s nekim u krevetu...a zašto neznam...ali znam da se sa strpljenjem puno toga postiže.

Da, treba znati voljeti, voljeti podjednako mane kao i vrline, davati, a ništa ne tražiti za uzvrat! Ljubav se stvara i oplemenjuje i zato je treba čuvati, znati čuvati!!