underground poezija

u publici su uvijek dame
u crnim haljinama s brošem
i u publici su uvijek dame
u zelenim haljinama s brošem
to su dame koje me uvijek kritiziraju.
 
u publici su i penzioneri koji
ovdje samo gube vrijeme,
to su luckasti tipovi od 50 kg
koji me naprosto obožavaju i
oni mi poslije nastupa uvijek prvi pružaju ruke,
dok njihove ruke vape za infuzijom glukoze.
 
u publici je i bijesna omladina
koja je bezazlena (ali je svejedno - bijesna)
i stalno netko od njih fotografira
kao da mu o tome ovisi život ili karijera.
 
tu su i naizgled samouvjerene žene
koje mi nude seks poslije nastupa - ali:
'prvo bi mi htjele pročitati svoje pjesme'
(a vjerujte mi - nema boljeg načina
da vas prođe želja za seksom).
 
u publici su konobari koji mrze svoj posao
zajedno sa voditeljima programa
koji najčešće ne znaju svoj posao
i u publici su mnogi
koji nikada nisu ni imali nikakav posao.
 
u publici su najčešće ljudi
koje ja ne podnosim.
 
jedino dobro u svemu tome je
što ti na početku priredbe
organizatori obično daju
dovoljno piva ili vina
 
pa tako uz piće
susreti sa vlastitom publikom
postaju malo podnošljiviji.
www.inet.hr/~mfosner