Larvik lude godine 2. dio
Hodajuči gradom u sumorno jutro tražeći konak nakon dugog puta ugledao sam oronulu kamenu zgradu na čijem je pročelju visila umanjena sjekira a ispod nje je pisalo "kod krvnika", koja ironija da se smjestim baš kod krvnika. Ušao sam u prenoćište i otišao do šanka za kojim je stajao snažan muškarac sa brkovima pun mišića, zaključio sam na prvi pogled da je čovjek bio stvarno krvnik. Malo mi je bilo neugodno ali treba se odmoriti. Pitao sam dali ima slobodan krevet, pogledao me i odgovorio svojim neobićno visokim glasom da ima krevet. Platio sam unaprjed za dva dana i naručio jelo. Sjeo sam u kut pored kamene peći da se ugrijem. Nakon jela bacio sam pogled po prenoćištu da vidim ko još tu obitava i primjetio da ljudi slabo komuniciraju, kao da ih tište mnogi problemi. Bio sam previše umoran da slušam pa sam otišao u krevet.
18.05.2008. u 11:29 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar