The restaurant at the end of the multiverse

Nema mnogo stvari koje me plaše, no paukovi me užasavaju.

Pokušajte zamisliti kako je to kad se arahnofobičar poput mene sprema leći u krevet i shvati da se po zidu iznad mjesta slatkih snova pentra oktopedna mrcina od - brat bratu - pola metra, sa zubima kojih se ni sabljasti tigar ne bi posramio. Nijemi krik. Ledena krv. Shvatili ste?

Dobro. A sad pokušajte zamisliti kako se arahnofobičar poput mene osjeća nakon što je skrenuo pogled na pola sekunde kako bi dohvatio nešto veliko i teško što bi mogao zavitlati prema tom dlakavom sjemenu zla, i pogledavši zid tih pola sekunde kasnije shvati da mrcina više ne plazi po njemu.

Pao je.

Negdje.

A bio je iznad kreveta.

Ovo tipkam više od 15 minuta, lijevom rukom. U desnoj mi je cijev usisivača, a noga je na prekidaču. Čekam da izmigolji. Ako.

Eat dust, you multi-eyed bastard!!!!!!!!!!! HAHAHAAAA!!!

hahahahahaha!!!!Ja ih isto mrzim,ne shvacam zasto bas i oko kreveta moraju plazit,pa krevet je najintimnije covjekovo mjesto!Glupa bahata stvorenja. Nego ima jedna zgoda-brat,stari i ja sjedimo na terasi,odjednom na zidu kraj starog pocne plazit pauk,mi pocnemo-isuse kak je velik,uuuuuu!Daj pogledaj ga!Fuj...itd,a stari se nije ni okrenuo-i tuf šakom,i nastavio citat novine.Poanta-paukovi nemaju zube.Ili to,ili zovi tatu upomoc :))))

O da, imaju paukovi zube... Itekakve zube. A čime misliš da grizu?

Užasavam se tih kukaca! Brrrrr! Za kućnog ljubimca htijela sam zmiju... Ma spavala bi s Anakondom u istom krevetu, ali pauci.... FUJ!!! Ti si bar toliko pribran da si ga uspio ubiti, ja samo izgubim krv u licu i dobijem treskavicu...

Trudim se ne biti im blizu, zato ih i gađam nečime (ostavlja fleke na zidu, pa izbjegavam ovaj postupak), ili ih usisavam :)

ah, potpuno te kuzim... kao djete, bila sam u africi i spavali smo ispod mreza i bas meni se zavukao ogroman pauk i plazio preko lica dok sam spavala... moji su me zgrabili bojeci se da nije otrovan i probudili u panici i od onda se uzasavam tih stvorenja... ali od kad imam svoju djecu, poput prave lavice (nisam uvijek kokos) borim se s tim napasnicima... jos da nisu tako brzi... i reci mi - siguran si da ne mogu izaci iz usisavaca?

gledala sam jednom dokumentarac o tome kako se liječi arahnofobija... lijepo te sprijatelje s paucima, stavljaju ti ih na ruku da vidiš kako su to bezazlena i umiljata stvorenja, i kako su dragi kao obične buba mare... i nakon takvih iskustava fizičkog dodira s paucima, nestane svaki strah... ja stalno spavam s paucima, velikim i malim, i skakavcima, i stonogama, i bogomoljkama i kojekakvim drugim kukcima... tko mi je kriv što živim u kontaktu s prirodom... ::)))

PERVERZNO!!!!!! :)

Nadam se da ne mogu izaći - ipak ulete unutra ogromnom brzinom i onda se još zapetljaju u hrpu prašine i hopefully krepaju u mukama. No, zlu ne trebalo, nabio sam kuglicu aluminijske folije u cijev :))