Pustinja

Praznici su mi općenito najodbojniji dani, osim ako ih ne prespavam. Sve oko mene je u te dane posloženo za lagano površno druženje sa obiteljima i prijateljima.
Neznam točno kada sam izgubio volju za takvom vrstom druženja no razlog mi je kristalno jasan i dan danas. Nakon što mi se poslije takvih druženja počela glavom motati misao kako bi mi bilo bolje da sam ostao doma.
No ostati doma vuče za sobom i često susretanje sa osjećajem usamljenosti, kao što je izgledalo da će biti danas...
No ne budi lijen, prvo sam se našao sa frendom sa kojim dijelim smisao i besmisao života, na ručku u Merkatoru, nakon toga skoknuo do terena na Dubravi i priuštio si dva sata pucanja lukom i strijelom te nakon toga u povratku sjeo na kavu sa mojom iskričavom frendicom sa kojom prebirem o našim subjektivnim percepcijama stvarnosti i na kraju dana, evo me opet doma sjedim sa Đurom mojim papagajem, fićukamo jedan drugom samo nama znane melodije i razmišljamo o tome kako je lijepo znati uživati u malim stvarima... 
P.S. Meni tu i tamo misli još pobjegnu na jednu djevojku... Nemojte reć' Đuri. :-)

Sve u svemu, lijepo proveden dan :-)).