True story

...tamo gdje strahovi prestaju
obraz mi grije njen dlan
na njemu moje usne nestaju
beskrajno sad uzdah joj znam
opet mi se budi tuga,
tuga najveća
koju nosi snijeg s planina, vjetar ravnica
koga sad joj srce voli kaži nek još jače boli
idemo do dna, tuga ti i ja
pozdravljam te noći, stara prijateljice
i ovaj krug ce proći, neće stić me kajanje
šta je ovo proljeće
spram njenih godina
poziv njen me pokreće čak i sa dna...