dok je muzika vrištala

sjedio sam u fotelji i imao sam
dobar pregled nad situacijom:
tri žene i tri muškarca.
žene su bile bijesne,
a muškarci su bili nemoćni u vezi s tim.
 
muzika je vrištala iz zvučnika
i crno vino je nestajalo
i osjećaj da bilo što vrijedi je nestajao,
dok su žene bijesno vježbale naglasak
nad svojim muškarcima.
tema je bila rad i radni odnosi
i sve na tu šemu,
a ja sam klimao glavom
i pravio se da razumijem nešto
što nikad nisam razumio:
a to su bili rad i radni odnosi.
onda su na red došle knjige i tu se je od mene
očekivalo da kažem nešto određeno o tome,
ali - ispalo je
da se moje mišljenje ne poklapa sa njihovim.
 
gotovo mi nikad nije uspijevalo
da pogodim mišljenje koje je osjećala ta većina
i onda je jedna rekla:
 
topla piva me tjera na pišanje,
a hladna piva me tjera na sranje
 
i potpuno očekivano - većina se složila sa njom...
ta što je to rekla zamalo je prije dosta godina
postala moja žena, ali ipak - život je odigrao tako
da je ona sve te godine
pišala i srala uz neke druge tipove.
 
ispraznio sam flašu i druge nije bilo i
pitao sam se što će se sad dogoditi.
naravno, dogodilo se ono što se obično
događa u takvim situacijama:
nije se desilo ništa.
osim što su muškarci
poljubili svoje žene
i odveli ih u noć.

15.05.2004. u 14:05   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar