True story

Ima tragova koji putove preobrazuju u domove. Ugledaš li ih, tvoj korak postaje laganiji, hod opušteniji. Nije čak nužno vidjeti ih. Dovoljno je znati daje netko čiju prisutnost osje­ćaš u duši, netko koga s ljubavlju pamtiš, tim putem prolazio. I već te put ne dijeli od cilja kojemu si se uputio. Ima tragova koji govore, koji, i bez tvoga zna­nja, razgovaraju s tvojom dušom. Njihova te rječitost krijepi, liječi ti rane na koje si pristala čim si se zaputila. Jer ne budu li tvoje noge izranjene, duša po­tresena, nisi upoznala svoj put. Nisi dotakla tragove za tebe ostavljene. Za tobom neće ostati tragovi koji bi, kada tome dođe vrijeme, mogli udomiti nekoga tko za tobom ide. Ima tragova koji su istodobno i put i dom. Ako se na putu kojim ideš zaustaviš, nisi ih razumjela.
Oni svjedoče o hodu koji traje, o hodu po­vjerenom mnogima, znanima i neznanima. O hodu koji valja nastaviti i samotan i obes­hrabren i preko svake mjere iskušavan. Jer on jača one koji su mu vjerni i nadahnjuje one koji za njima idu.
Ima tragova sazdanih od ljubavi. Što su neugledniji, to su pouzdaniji. Oni umiju očuvati putove i za neslućena vre­mena i za ljude ranjena srca. Za ljude ljubavlju ranjena i obodrena srca. Svakome tragu sazdanom od ljubavi odazvat će se netko tko će svoj odraz prepoznati u njemu. I dodati mu duše. I svjetlo se neće odijeliti od prašine na putu. Vatra u ognjištu ljudskoga doma neće utrnuti. Ni ti nemoj uskratiti svoj korak.