B kao Blog

U kraljevini Nizozemskoj sve po starom...

Nema zabrane pušenja u javnim ustanovama, u svakom coffe shopu se može ubost 5 grama pristojne žiže a ako se čovjek bolje potrudi i ako ima malo sreće, u Muzejima afričke umjetnosti se zna naći i opasnog hašiša od kojeg se halucinacije mogu usporediti jedino s efektom dobrog Absintha na prazan želudac.

No, da ja ne okolišam previše nego da pređem na stvar, tj., na objašnjenje naslovne sintagme.

Jučerašnji dan mi je počeo prema predlošku Murphyjevog zakona br. 1: "SVE ŠTO MOŽE POĆI PO ZLU-POĆI ĆE PO ZLU".
Naime, ujutro sam zaspao jer sam cijelu noć proveo za računalom privodeći kraju papirologiju vezanu uz poslove koje imam tu u Nizozemskoj. Uglavnom, navrat-nanos se spakiram, upalim auto i krenem.
Već po dolasku na zagrebačku zaobilaznicu uvalim se u špicu jer se tamo cijelo vrijeme neki quratz kopa i asfaltira. Možda gazda Zagreba gradi još jedan most preko Save kojeg će u hlanim zimskim mjesecima grijati i od leda štititi zagrebačke fekalije. Upućeni znaju o čemu ovdje trabunjam...

Uđem u Deželu a tamo prometni kolaps! Mislim si: Pa kuda svi ti Slovenci idu tako rano i kako to da ih ima toliko?! Onda se sjetim da je nedjelja i da ekipa iz Ljubljane putuje u Škofju Loku preko Krapine. Jebiga, moraju ljudi malo razraditi aute u inozemstvu kad doma imaju 50 km autoputa. Dakle, ja ponovno u 5 kilometara dugoj koloni a vrijeme leti...tika-taka, tika-taka.

U Austriji sam naravno već u zaostatku za puna dva sata a na Autobahnu Spielfield-Passau sve puno murije. Dobro, priznajem da ih na Grossglockneru nije bilo ali tamo puše orkanska bura u naletima do 50 Km/h (pomnožite to s koeficjentom 3,6 i dobit ćete m/s) i naravno vozi se 70-80 Km/h.

U 13:00h konačno Bundes Republik Deutschland! Nema ograničenja na autoputu osim što stvarno treba paziti kad se brzina ograniči na 80 ili 100, tada stvarno treba toliko i voziti, jer u protivnom ako te murija zaustavi ode Fuhrerschein kod suca za prekršaje i ne gine ti 500€ globe i par sati gnjavaže...
Naravno da je ograničenje na svakih par kilometara jer je došlo proljeće pa Švabe, kakvi jesu, uređuju okoliš i analogno tomu kose travu i obrezuju raslinje po Autobahnu A3. "Tisuću mu doboša Darkwooda"- proleti mi Zagorova psovka kroz glavu. Dobro, radi se ovdje o sasvim drugačijim psovkama koje uključuju svece i raznorazna religijska obilježja ali ne bih o tome...

A sada spektakl:

Negdje kod Frankfurta dođem na Shell-ovu benzinsku jer su tamo lani u Prosincu reklamirali novi V-Power Diesel koji je stvarno vrhunsko gorivo. Natočim ja 55 litara goriva i još si mislim "Majku im j..em, opet poskupilo gorivo! Litra diesela 1,56€! U dva mjeseca poskupio za cca 20 Centi...Ode Europa u Quratz...Arapi, Afganistan i slične stvari" No, vidno razočaran svjetskim makroekonomskim kolapsom upalim auto i krenem dalje...skroz do izlaska s benzinske, nekih 200-300 metara. Onda mi auto počne "štucati" i stane. Što sad?! Odmah mi je sijevnulo: V Power Diesel za 1,56€?! Nemoguće! Odguram auto u stranu i vratim se do benge i pogledam što piše na agregatu s kojeg sam točio gorivo. Imam što i vidjeti. Piše V POWER ali ne DIESEL nego BEZIN 100! Sranje, natočio sam pun rezervoar benzina u dizel vozilo. "Katastrofa!"-mislim si u sebi i proklinjem svu svoju tehničku naobrazbu i godine rada u tehnologiji.
Odem do policajca, nazovem ADAC i čekam...čekam...čekam...
Nakon dva sata dolazi vučna služba jer sam dispečeru objasnio što mi se dogodilo i vozač-serviser mi kaže da nema mehaničara do sutra ujutro i da moram čekati.
Moram priznati da im je usluga vrhunska. Naš HAK je klub traktorista iz Mrduše Donje u usporedbi s ovom organizacijom.
Vozač mi odveze auto u prvi servis, rezervira mi sobu u hotelu u nekom selu kraj Wurzburga i kaže da će mi auto sutra (čitaj: danas) u 9 sati biti sređen.
Tako je i bilo, u 9:15 dolazi mehaničar u mojoj Vectri, čujem da "čekića" svih 140 konja.

I eto mene u Nizozemskoj, zemlji tulipana, klompi i najveće "depresije" na svijetu.

Uglavnom, koliko god nas Mythbusters (odlični tipovi/folkloristi koji testiraju urbane mitove i legende na Discovery Channelu) uvjeravali da Murphyjevi zakoni ne postoje, ja sam školski primjer da "sve što može poći po zlu-poći će po zlu".

PS. Zahvaljujem na komentarima na prošli post. Iako otvaraju prostor za raznorazne diskusije, neću ih komentirati jer ne želim da mi se blog pretvori u forum a još manje da me netko proglasi heretikom.

To bi bilo to, neću si više palit roaming na Quick connect kartici...