True story

Valja nam živjeti strpljivo, usred svih pomučenosti, dijeljenja i nepravednih žudnji valja nam ustrajati i u krhkosti i neprimjetnosti i muku. Ne možemo se opravdati onim što nas lomi, ono smo što iz nas žari. Ma što govorili, ma što činili, ma kamo išli, ma čime se nadahnjivali, ma čemu se opirali, naše srce strpljivo kuca. Ono ne pita kakve su nam riječi, kakva dijela i kakav nam je put. Ono ne pita što smatramo svrhom naših života. Ono strpljivo kuca. A strpljivosti nema bez povjerenja, nema je bez ljubavi. Strpljivošću progovara nada koja je u nama, koja je izniknula iz naših života i iz naših bića. Strpljivost očituje hrabrost nade koja je u nama. Doduše, u nekom trenutku srce zastane. I više neće biti ni riječi ni djela ni putova. Svrha utihne. A srce zastane nakon mnogih godina ili nakon malo dana, pa i u prvom trenutku. Svjedočanstvo srca time nije obezvrijeđeno. Svako je srce jednako vrijedan otkucaj srca svijeta. I najuzaludniji život dostojan je poštovanja, dostojan je ljubavi. Dostojan je naše nade.