Aj liv, egejn! (rek'o b' Caleb i uz'o vile u ruke)

Jedna od prilika kada se doslovno osjeti kako neugoda lebi između ljudi i skače iz jednog pogleda u drugi, ona je kada ego Bezgrješne individue krene dokazivati svoju Nepogrešivost i Inteligenciju.

Mislim, ima to smisla. Potrebni su temelji. "Ja, ja i samo ja." Na to se nadozida ("Ziđaj, ziđaj, ziđaj, samo ziđaj") par iskustava gdje su nešto malo znanja, intuicija i snalažljivost dali pozitivan rezultat. Bilo kakav oblik uskokutnog gledanja savršeno sjedne kao krov.
Ostaje samo da se apsolutni vladar useli i sjedne na prijestolje.

Teško je gledati unaprijed kada se okružiš sigurnošću osrednjosti. Ali je sigurno i udobno. Ne zamara mozak.

A neugoda ide dalje u visinu, sada je došla do paučine u onom kutu gore, gdje cijevi kroz strop odlaze na idući kat i polagano se širi u hodnik.

Osjećaj gađenja, prijezira i sažaljenja, istovremeno.

meni je ona baš simpatična. :)

i meni..

Will si tu?

kaj got da velim dobil bum po čelu..pa bolje da šutim..