sjecanja zaborava
kisa je prestala padati
sunce se iza sive planine
nakon jedanaest dana
napokom pojavilo
sjajilo je kao nikada prije
cini se da je sve opet izvanredno
da cini se, tako igleda
cuje se opet cvrkut ptica
i svega zivoga divnoga
dodje ti da stanes i gledas
uzivas u idili zelenila i plavoga
ponasas se opet kao nekad
ushiceno voljeno sretno
na trenutak zaboravis sto se
sve dogodilo posljednih
jedanaest dana
tih dana crnila i jada
ali oni ce uvijek biti tu
svaki dan kada se probudis
znat ces ne mogu ti pobjeci
ti trenuci koji su odjednom
dosli i promjenili ti zivot u jednom
jedinom djelicu sekunde
pamtit ces ih svaki put
kad poglesas u kristalno nebo
kad vidis zeleno more
kad ujutro pijes kavu
pa cak i kad vidis tek rodjeno bice
sjetit ces se sjetit ces se
ali opet ides dalje ne gledas natrag
pokusavas se ne sjecati stalno
nastojis uzivati sto je moguce bolje
i vjerovati da se to sve proci
nadati se da ces nekako polako
pokusati zaboraviti te dane
02.03.2008. u 18:17 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara