True story

Posveti prostor u kojem prebivaš, pa i onaj u kojem samo nakratko svratiš. U svakom prostoru za sobom ostavi trag, pečat svjetosti iz koje ishodiš, koja bdije nad tobom. Udomi svijet kojim prolaziš u njezino ozračje. Posveti ga svojim riječima, svojim disanjem.
Posveti svoje susrete, svoje odnose. Probudi svjetlost u onima s kojima živiš, koje susrećeš. Podrži je. Sve što živiš, neka se zbiva u odnosima, jer se život, čovjek samo po njima razrasta. Nastoj da svjetlost bude odsjaj svih tvojih odnosa.
Tlo kojim prolaziš učini svetim. Uzalud ćeš, naime, tražiti sveta mjesta, nečeš li ih svojim životom rađati, neće li ona tebe, u tvojoj svakodnevici nalaziti. Jer svetost je u svaku stopu zemlje, u svaki dah duše posijana. Nikada nemoj zanemariti svetost blizine i odati se lutanju. Ali, jer ti je to povjereno, nađi načina da svjetost učiniš pristupačnom i onima koji su blizu i onima koji su daleko.
Posveti svoje dane, svoje doba, ma kako mučno i tjeskobno bilo, ma koliko oskudjevalo nadom. Suzit ćeš prostor svetosti, ne bude li sjala iz običnosti tvojega truda, tvojih dodira, ne ustraje li u svemu. Svaki trenutak prožmi svetošću. Samim svojim postojanjem priđi svakom biću.