True story

Pamtit ću ovaj život.
Pamtit ću ga kao neizrecivi Božji dar
i podjednako Božje povjerenje.
Pamtit ću ga kao vrijeme i prostor
u kojemu mi je darovano upoznati i iskusiti raj
i u onome što mi je darovano doticati rukom
i u onome što mi je darovano doticati dušom.
Pamtit ću ga po tolikim dobrim ljudima,
i po onima s kojima mi je darovano kroz mnoge godine živjeti,
i po onima koje sam tek prigodice susretao,
pa i po onima koje sam tek možda jednom susreo ili o njima čuo.
Pamtit ću ga osobito po onima,
s obje strane života,
s kojima dijelim svoju dušu.
Po onima bez kojih moja duša
više ne bi mogla biti prepoznatljiva, kamo li cijela.
Pamtit ću ga po mnogim jednostavnim bićima i stvarima:
po vodi i zraku, po tišini i svjetlosti,
po blizinama i čežnjama.
Pamtit ću ga po suhom ušću
i tolikim dobrim plodovima prirode.
Pamtit ću ga po tragovima
iz kojih sam se u svako doba
— ili barem gotovo u svako
— mogao prepoznati zakriljen ljudskom i Božjom brižnošću.
Pamtit ću ga i po tome
što sam jednakom ljubavlju
bio darivan i lišenošću i obiljem,
i vedrinom i trpljenjem.
Pamtit ću život po postojanom doticanju sreće,
po uronjenosti u blaženstvo.
Pamtit ću ga zahvalno i s ganućem.
Ti znaš: pamtit ću ga po Tebi, jer si mi
taknula dušu. I zato Ti hvala.

Lijepo. :)

bog je stvarno milostiv kada takvog debila drži na ovome svijetu :))

Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda... A.B.Šimić

,,,,zasto je on debil,,,nije,,i sa takvim se mislima moze mirno umrijeti.

Divno DivX, najviše me se kraj dojmio, jer kao da sam ga ja napisala :))