Devil's plaything
Rekao je jednom davno Voltaire: "U Francuskoj čovjek mora biti čekić ili nakovanj." Pogriješio je. To vrijedi univerzalno.
Jer, kako drukčije objasniti nevjerojatan mazohistički poriv spuštanja sve niže i dublje, što me više ova potmula šutnja lupa?
Svakim udarcem sve je jača, a ja se ne mičem. Trga me, vrištim od bola i želim još. Znam da budućnosti nema, odvikavanje je potrebno.
Moć u tvojim rukama je golema. Možda to ne shvaćaš. Možda slutiš. Ignoriraš. Ili perverzno uživaš?
Droga je to, čekić nježna stasa i svilena glasa.
07.02.2008. u 23:40 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
da, ignoriranje je najgora kazna, mada, još je gore saznanje da to drugi ne radi namjerno
Autor: CrystalClear | 07.02.2008. u 23:49 | opcije
Da, ravnodušnost boli jače od mržnje.
Autor: sepulctor | 07.02.2008. u 23:53 | opcije
nesvjesni moći, nesvjesni boli, a i kad kažeš, objasniš, ne razumiju
Autor: CrystalClear | 07.02.2008. u 23:59 | opcije
grozno je to sto izazivas u drugima ravnodusnost...preispitaj se
Autor: ivana29zg | 08.02.2008. u 0:00 | opcije
Ne radi se tu o masi, nego o pojedinkama :)
Autor: sepulctor | 08.02.2008. u 10:16 | opcije