Brave new world?
Sjetih se, jučer, između dva ulkusno-provokatorska kisela krastavca, jednog značajnog (meni) razgovora o cyber budućnosti. Razmišljam o tome, kako ljudi s gnušanjem odbacuju bilo kakav vid virtualnog života i kunu se u "realno" podražajno iskustvo, a u isto vrijeme, poskrivečki, dok šef ne gleda, razgovaraju sa svojim virtualnim ljubavima na portalima tipa facebook, trosjed, iskrica itd.
E, ako se možeš zaljubiti u hrpu slova s ekrana i jednu, photoshopiranu sliku, zašto je onda cyber svijet tipa Matrix takav bauk? Koja je to prednost doživljavati sve "realno", kad je 90% podražaja koje osjećamo jednostavno neželjeno i negativno?
Ja, osobno, ne bi imao protiv ništa da ležim u nekakvom cyber-inkubatoru, sa golemom iglom uštekanom drito u mozak. Moderni UPS-ovi bi držali moje atrofirano tijelo "upaljeno" dan-i-noć, spavanja ne bi bilo. Čemu san, kad ga možeš sam izrežirati? Ionako, sve što mi doživljavamo nije reala, nego neka vrsta naše osobne realnosti koju je mozak obogatio detaljima koje drugi jednostavno ne vide na naš, osoban način. Pa čemu onda moraliziranja i ustezanja? Uvjeri mozak u nešto, oči će vidjeti, uši slušati, ruke osjećati...za srce da ne govorim.
Interfejs bi nudio pregršt mogućnosti, "sobe" za privatnu zabavu, LAN party i web stopedesetosme generacije.
Pa bi mi tako, s vremena na vrijeme (vrijeme će postati vrlo relativan pojam, a dan i noć izmjenjivati se ovisno o željama korisnika), stigla automatizirana poruka mojeg "virtual life" providera: "Gospodine XY, korisnik/ca s IP v19,6 adrese 00.04.0E.179.68.23.124,8 želi virtual sex s vama. Oh, još jedna! Odlično, nisam se sexao već...pa skoro 2 sata, krajnje je vrijeme. Jedan klik na profil, da vidimo malu, hm..stas ok, faca - može proći, sise goleme - odlično, noge - prekrasno......da vidimo stanje ispod suknjice hihi....
....JEBEMTI KUD BAŠ SHE-MALE!
07.02.2008. u 13:02 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar