Misli sjebanog uma

Zaspah noćas opterećen glupim mislima. Gadim se sam sebi. Da, postat ću manager. Da, imat ću veliku plaću. Da, imat ću status u društvu. Što mi to vrijedi, kad ne mogu prestat mljeti o poslu i glupostima. Dosadan k'o proljev. Jedan od onih koje bi šutirao u svakoj prilici. Jedan od ONIH koje sam oduvijek mrzio. Zarekao sam se, neću biti takav, živjet ću kao klošar s mojom jedinom, sakriven od pogleda i zlih jezika. Bolit će me dupe za sve...
Desilo se što se desilo. Jedan krivi klik, pogled, dobro smišljena poruka koja nepogrešivo pogađa ravno u srce, tehnički knock-out u prvoj rundi. Pao sam kao pokošen pod nekoliko bitova i malo sintetičkog glasa iz male crne slušalice. O, sudbo kleta!
I tako ja spavam. Sanjam. U crnoj izmaglici, izvire tron optočen metalnim zmijskim glavama. Na podnožju trona kopita. Dlakave, tanke (ali mišićave) nožice. Sad me već strah, znam tko je to. Rogovi mu paraju gustu maglu. Oko trona, na minijaturnom tricikliću, paradira moj bivši šef Bosanac i glupo se smije. Rogati mi kaže: Znao si, nevjerniče, da će do toga doći. Znao si da se ne možeš promijeniti. ZNAO si da si svinja, đubre, bitanga i propalica. Treseš se tu predamnom, ne od staha, već od strasti. Čemu pretvaranje, reci, sve joj reci u glavu i svrši s tim. NE MOŽEŠ imati i ovce i novce, idiote. Idi, žanji i raduj se!
"Do what thou wilt, shall be the whole of the Law. Love is the Law. Love under Will."

jadan