mimesis

Odčaravanje je općenito čudnovati postupak.        Preobražava stvari,a da se one same o sebi doista ne mijenjaju.No odjednom nam se javljaju u hladnom svjetlu.Sve dok smo oduševljeni,ponese -ni ljudima ili stvarima,sve dok ih gledamo očima ljubavi,oni su nam nekako drukčiji,uzvišeni,svije- tle u duboku značenju;kao da smo dotaknuti čarolijom,pogođeni tajanstvenim zračenjem.       Takva se opčinjenost može osjetiti i  kao demon- ska sila koja nas vara iskrivljenom slikom;no naj-češće je osjećamo kao dublju istinu;oduševljenje nas vodi u srce svih stvari.Ali opčinjenost može   odjednom i nepojmljivo nestati,čarolija se može  raspasti - i odjednom vidimo voljene ljude "suvi- še ljudski";srušeni su titravi mostovi zajedništvo -vanja,san je prestao,nemamo više iluzija.Svatko poznaje taj nelagodni obrat u krajoliku čovjekova života.Kada više nismo opčinjeni,stvari vidimo    drukčije,kritičniji smo,nepovjerljiviji i vidimo oštrije sve ono što vidi nepovjerljivost,ali više ne vdimo ono što vide oči ljubavi.Kada je "igra" goto -va,nastupa otrežnjenje.Ali da li je "trijezan" čovjek uopće čovjek?

Tužno, ali istinito!
Bravo!

Praviji je čovjek po mom mišljenju onaj "začarani", jer je puniji kao što reče Castaneda. Odčarani čovjek... kao da ima rupu, treba je pokrpati

u prvi mah pomislih kako je tužno i realno to "odčaravanje", ali možda je samo realno. tužno je ipak ako se nikada, ni u koga i ni u što ne začaramo. hvala na podsjećanju.

Nevjerovatno,misli su vam za jednu studiju koju ovdje i na ovom mjestu teško možete provesti.
Ali,svatko ama baš svatko ima pravo na opredjeljenje,pogotovo ovdje i na ovim stranicama,gdje su ljudi došli iz samo njima znanih razloga(kao i VI),a Vi se razbacujete Svojim mislima kao da su bogomdane,ne videći gdje ste te,i kome ste te misli uputili